jucer sam imala izlozbu, bilo je dosta oke, mislim dosadna ko i sve ostale izlozbe, jedino dobro na njoj je to sto su mi se prodale 2 slike, mislila sam da mi je dan napokon krenuo, al tada u hol je usao on, glani krivac mojih patnji.. bez problema s osmjehom na licu krenuo je pozdravljat prisutne, svih osim mene.. posto 1 od 2 slike je imala dva kupca, morali su je stavit na drazbu, pogodite tko ju je kupio... onaj bezosjecajni, praznoglavi telac, poznatiji kao ericov stari.. na kraju izlozbe prisao mi je i mirnim tonom glasa, hladnokrvno rekao da je njemu zao, da on nije vjerovao da ce se on ubiti, da ovo, da ono, poludila sam... ko neki majmun sam otrcala van na obalu, turisti su me izbezumljeno gledali. bila sam izvan sebe, derala sam se, plakala, nisam mogla vjerovat kako ljudi mogu biti tako sebicni, bahati te puni sebe. al onda na scenu je stupio on, osoba za koju sam mislila da se drzi kao frajercina, mjenja cure svaki tjedan, odbacuje ih ko vrece krumpira, ne mari za nihove osjecaje.. eh, on mi je pomogo, vise od svih ostalih zajedno.. dok sam tamo se ponasala kao orangutan u vrijeme parenja on mi je samo priso, zagrlio me i sjeli smo u plicak, odjeveni, obuceni, drhtala sam od toliko emocija.. samo je reko, znam.. ispricaj mi ispocetka. tak smo proveli dva sata, sjedili u moru, zagrljeni, priznala sam mu stvari koje ni sebi nisam bila u stanju, a on je samo slusao..
to je bilo jucer popodne, jos nisam uspjela shvatit sta mi je tocno napravio, nekak sam se opustila uz njega, sve sam mu rekla, najdublje tajne.. slusao me, nije prekidao, svako tolko bi mi poljubio uho.. eto dva najnevjerojatnija sata u mom zivotu..
jutros sam se probudila obnovljena, sretna sto postojim.. odbacila sam onaj mucnio dio jutra..
bolje sam, puno bolje, a to zahvaljujuci matiji, najcudnijem liku na svijetu...
vasha converse
Post je objavljen 11.07.2006. u 15:34 sati.