Marketing
Labudov monolog
Zatamnjeni pogled,
obješen kao
dotrajala mreža.
Kapa na čelo spuštena,
kao tonući gaz
i vječni šum borova.
Sve je to
labudu
ispred očiju.
I otvara se lira,
titrajem simfonija,
kao requiem
prosut valovima.
Ne drhti krilo,
ne lome se sjenke,
ne kuca more
o obale.
To se samo Labud
od mora oprašta,
bisernijem krikom,
ditirambom
zadnjim.
Post je objavljen 10.07.2006. u 18:22 sati.