Marketing
Paco u Areni
Kiša je počela padati oko osam i činilo se da koncerta neće ni biti. Ali, svi smo strpljivo čekali i negdje oko deset ipak smo ušli u Arenu. I Paco je svirao. Mislim da bismo ostali sjediti i po najvećem pljusku. Nije to bila svirka. Bio je to nevjerojatan ples prstiju po žicama.
Prisustvovala sam mnogim događanjima doslovno širom svijeta. Ali vjerujte, ni jedan doživljaj nije usporediv s doživljajima u ovoj našoj Areni. Odrasla sam samo par stotina metara daleko od nje i svaki kamen poznajem kao svoj dlan. U nju zaista dolaze najveći svjetski virtuozi, umjetnici koji zajedno s njenim čipkastim vijencem, s odrazom mjeseca u moru, s tamnim sjenama Uljanikovih dizalica što se naziru u daljini, stvaraju čaroliju.
A mi, sretnici koji sjedimo na njenom toplom kamenu, poslije svake takve noći odlazimo kućama bogatiji, bolji, oplemenjeni.
Donosim vam djelić atmosfere. Nažalost, slike su loše jer bez stativa teško radim noćne fotografije, ali mislim da se čarolija ipak nazire.
Post je objavljen 02.07.2006. u 12:00 sati.