02.07.2006., nedjelja
Paco u Areni
|
Kiša je počela padati oko osam i činilo se da koncerta neće ni biti. Ali, svi smo strpljivo čekali i negdje oko deset ipak smo ušli u Arenu. I Paco je svirao. Mislim da bismo ostali sjediti i po najvećem pljusku. Nije to bila svirka. Bio je to nevjerojatan ples prstiju po žicama. Prisustvovala sam mnogim događanjima doslovno širom svijeta. Ali vjerujte, ni jedan doživljaj nije usporediv s doživljajima u ovoj našoj Areni. Odrasla sam samo par stotina metara daleko od nje i svaki kamen poznajem kao svoj dlan. U nju zaista dolaze najveći svjetski virtuozi, umjetnici koji zajedno s njenim čipkastim vijencem, s odrazom mjeseca u moru, s tamnim sjenama Uljanikovih dizalica što se naziru u daljini, stvaraju čaroliju. A mi, sretnici koji sjedimo na njenom toplom kamenu, poslije svake takve noći odlazimo kućama bogatiji, bolji, oplemenjeni. Donosim vam djelić atmosfere. Nažalost, slike su loše jer bez stativa teško radim noćne fotografije, ali mislim da se čarolija ipak nazire.    |
- 12:00 - Komentari (20) - Isprintaj - #
|
Komentari On/Off
FESTIVAL IGRANOG FILMA U PULI TEATAR ULYSSES ISTRAPEDIA PULA INFO I kada te život bolno razočara, I kada prestanu i želje, i snovi; Ono što nam vrati jedna suza stara, Vredi jedan život neznani i novi. Pamti što je prošlo, s puno vere neme, Kroz sve dane drugih stradanja i mena Čuvaj svoju prošlost za sumorno vreme Kad se živi samo još od uspomena. Pa ćeš da zapitaš jednom, i nenadno - Našto samo suze, našto boli samo? I šta da ikad žali srce jadno, Kada je sve naše, sve što osećamo! (J. Dučić, Izmirenje) |