6. travnja 1667., ili prije 339 godine, razorni je potres uništio dubrovnik. njime je faktički i okončano 'zlatno doba' republike.
potres je preživjelo tek cca 3000 osoba;
osim poginulih pod ruševinama je ostalo preko 4000 ljudi (svi oni koji su se, kad se grad nekoliko sekundi ljuljao lijevo-desno našli u kućama), neki su spašeni i nakon osam dana;
aristokrtska republika ostala je bez nositelja - vlastele, čiji se je rod ovom prirodnom katastrofom većinom i ugasio;
preživjelo je, prema pisanju očevidca (fra vital andrijašević, franjevac iz 'male braće') negdje do 3000 osoba;
grad je potom uništio požar dokrajčivši mnoga materijalna i kulturna dobra građana i republike;
dodatnu štetu prirodnoj katastrofi nanijeli su pljačkaši;
ono što je ostalo i moglo početi nov život bili su brodovi u plovidbi ili u stranim lukama.
nikad dubrovniku, nakon 1667. godine nije vraćen njegov sjaj, iako će njegova slava poživjeti do konačne propasti, 1806. (1808.) godine.
-------------
što se tiče podrijetla današnjih stanovnika dubrovnika (generalno), može se bez pretjerivanja kazati da ono nije autohtono. miješanje življa u gradu počinje unatrag 200 godina i neumoljivo se nastavlja:
1808: dubrovnik s predgrađima pile; ploče; gruž ima 6564 katolika; 227 židova i 108 pravoslavnih.
prema popisu 2001 dubrovačka općina (povijesni dio, uže gradsko područje, lapad, gruž, mokošica, elafiti) ima 43.770 stanovnika, što je približno broju stanovnika bivše republike u cijelosti (47.525 stanovnika, 1900. godine, dakle nakon francuza i austrije).
nakon treće (3.) generacije, svi stanovnici dubrovnika su dubrovčani. upravo gradska ljuštura, čini to da se doneseni mentalitet i običaji podvrgnu novom okruženju i podneblju koje hi vremenom apsorbira i prilagodi svojoj uljudbi.
Post je objavljen 27.06.2006. u 19:13 sati.