Nedjeljno jutro-probudim se u pola devet i vidim poruku na stolu: "ručak ti je u hladnjaku." Moja draga mama...ni volim te,ni vidimo se kasnije,ni doći ću u 10...ništa! Nema veze,naviknut sam na to! Skuham si neku bljutavu kavu i sjednem na terasu. Palim jednu za drugom i dopuštam jutarnjem suncu da se igra po mom blijedom licu. Kad odjednom...zazvoni telefon. Dok sam bezvoljno i tupo šetao prema njemu nisam puno razmišljao o tome tko je. Pa dobro se zna tko je...mamin dečko nije zato što je ona trenutno s njim,e onda je baka. Već spreman za njene priče koje otprilike uvijek zvuče isto: "Etiene dušo tvoja baka je! Znam da si opet sam doma..ti treba nešto?"(e pa da bako treba mi novi život!!!)I nakon što 15-ak minuta nabraja sve šta misli da mi treba počne srat: "Joj Etiene pa ti lijep dečko šta si ne ošišaš tu kosurinu,svuci tu crninu..." Uvijek joj sklopim. E kako sam je zajebo!!! Da sam znao tko je nebi se bio nikada javio. Nakon dugih 13 godina usudio se javiti MOJ TATA! Počo mi je davat neke jadne razloge zašto se tek sad javlja i kako me želi vidjet. Ponovo se doselio u grad i sad želi da se odjednom počnem družiti s njim i njegovom novom degeneričnom djecom! E pa odbijam! Imap sam pet godina kad se pokupio i moja stara se ubijala svaki dan da bismo imali kakav takav život...i danas nakon što je uspjela u tome i nakon što smo već zaboravili da on postoji-sotona se vratila! Mrzim ga i ne želim ga više nikada vidjeti!
Post je objavljen 22.06.2006. u 15:13 sati.