još uvijek je riječ o uskrsnom ili preduskrsnom razdoblju. razumljivo je bilo u to vrijeme za isusovu muku i smrt okriviti židove (biblija).
tko je bio i kako je izgledala ta maska židova 1331., jedine godine u kojoj je vlada dopustila maskiranje (jer su karbonosi sakriveni pod maskom vrijeđali, prijetili i izazivali svakojake nerede), uistinu se nezna. pravilnije je kazati ne zna se pouzdano. ono što danas čitam iz litetature je jedne nespretna usporedba (neki smatraju to i diverzijom koju su prihvatili mnogi autori kao istinu) srpskog autora miroslava pantića. u želji da 'raskrinka' masku dubrovačkog židova, posegnuo je za prastarim teatarskim rimskim običajima. prema literaturi rimljani su uistinu u sklopu teatarskih uskrsnih događanja priređivali poseban scenarij s maskiranim židovom, kojega bi na volujskim kolima provodili gradom izlažući ga pogrdama, mučenju i svakojakim nedaćama. na kraju, a 'pred smrt', taj je židov još trebao pročitati svjetini svoju komičnu oporuku (nešto slično spaljivanju današnjeg karnevala). ali to je bilo u rimu. preslika rima događala se je i prije, pa i držić lijepo kaže: "para li vam ovo malo mirakulo Rim iz Dubrovnika gledat".
ono što se sa sigurnošću zna, a to opet nije moglo biti predmetom zabrane, dubrovčani su se u velikom tjednu (preduskrsni tjedan) maskarili u čuvare kristova groba. maske su bile stražarske i to je bio obred pobožnosti i počasti. nigdje nije bilo židova.
danas je taj obred živ u mnogim hrvatskim, osobito jadranskim mjestima.
zanimljivo je samo da se, primjerice u metkoviću, i danas ti stražari zovu žudije.
istina, u crkvenim obredima (još to postoji) u jednom od dana velikog tjedna čegrtaljkama koje nose vjernici, tjera se baraba. ali to je samo gest, jer baraba (lik zločinca koji je oslobđen umjesto isusa) se ne pojavljuje u maski.
---
sad bi preskočila određena razdoblja dubrovačke povijesti i pisala više generalno o stvarnim začecima onoga što se danas podrazumijeva pod pojmom maškare s potrebnim uvodom u temu.
kako sam napisala izučavanje ili pisanje o dubrovačkom karnevalu je bilo manje više fragmentarno ili u sklopu opisa drugih događanja, a tumačenjem su se bavile najrazličitije profesije autora ovisno o kontekstu i temi rada.
kako su pokladni običaji sastavni dio etnologije, folkloristike pa i antropologije, stvarno istraživanje ove problematike je, neovisno o naizglednoj pojavnoj neozbiljnosti, još u začetku. tako se može govoriti samo o tome kako se nešto radilo, kada i kojim povodom, ukoliko i o tome postoji neki pisani trag.
Post je objavljen 21.06.2006. u 19:55 sati.