Marketing
Ljudi - oaza u pustinji svijeta
Među tisućama različitih stabala pustinjska akacija je ipak posebno. Kada malo sjeme akacije dospije u zemlju onda mu treba plodno tlo i puno vode da bi postalo veliko stablo. Ali u pustinji je jako teško naći plodno tlo a još teže vodu. Ipak malo sjeme akacije polazi na dugi put po pustinjskom pijesku i gdje stane pusti korjen do 80 metara duboko. I tu u donjim slojevima zemlje nađe vodu i hranu i samo raste u pustinji. Oko akacije se poslije naseljavaju druge različite biljke, ali dolaze i ljudi da bi se odmorili u hladovini koju ona nudi. Tako u sredini pustinje nastaje nekakav mali životni prostor, mini biotop, oaza.
Tako bi i mi ljudi trebali biti mali životni prostor za ljude u pustinji izoloranosti i usamljenosti, u stepi straha i očaja, u pijesku ništavila i prolaznosti, u suši krivnje i briga, u žegi boli i umiranja. A da bi to mogli moramo duboko pustiti korjen u prastaru povijest Božju s njegovim ljudskim stvorenjima. Tko pusti korjen do dubokog sloja Božje ljubavi, tko iz pribijanja na križ i uskrsnuća crpi svoju životnu snagu, narasti će u veliko drvo nade koje će mnogima darovati hladovinu, naslon umornim tijelima. Tko nađe vodu života postati će mjestom života za druge koji umorni hodaju pustinjom, koji su gladni života i žedni ljubavi.
„Tko u mene vjeruje, kako kaže Pismo, iz njegovog će tijela teći rijeke žive vode!“ Ivan 7,38
Post je objavljen 20.06.2006. u 19:14 sati.