Ljudi - oaza u pustinji svijeta - SLAVONIJA U SRCU I DUŠI - Blog.hr

20.06.2006., utorak

Ljudi - oaza u pustinji svijeta

Među tisućama različitih stabala pustinjska akacija je ipak posebno. Kada malo sjeme akacije dospije u zemlju onda mu treba plodno tlo i puno vode da bi postalo veliko stablo. Ali u pustinji je jako teško naći plodno tlo a još teže vodu. Ipak malo sjeme akacije polazi na dugi put po pustinjskom pijesku i gdje stane pusti korjen do 80 metara duboko. I tu u donjim slojevima zemlje nađe vodu i hranu i samo raste u pustinji. Oko akacije se poslije naseljavaju druge različite biljke, ali dolaze i ljudi da bi se odmorili u hladovini koju ona nudi. Tako u sredini pustinje nastaje nekakav mali životni prostor, mini biotop, oaza.

Tako bi i mi ljudi trebali biti mali životni prostor za ljude u pustinji izoloranosti i usamljenosti, u stepi straha i očaja, u pijesku ništavila i prolaznosti, u suši krivnje i briga, u žegi boli i umiranja. A da bi to mogli moramo duboko pustiti korjen u prastaru povijest Božju s njegovim ljudskim stvorenjima. Tko pusti korjen do dubokog sloja Božje ljubavi, tko iz pribijanja na križ i uskrsnuća crpi svoju životnu snagu, narasti će u veliko drvo nade koje će mnogima darovati hladovinu, naslon umornim tijelima. Tko nađe vodu života postati će mjestom života za druge koji umorni hodaju pustinjom, koji su gladni života i žedni ljubavi.

„Tko u mene vjeruje, kako kaže Pismo, iz njegovog će tijela teći rijeke žive vode!“ Ivan 7,38

- 19:14 -

Ukupno Komentara (9)

Po sokacki divani ------------U Miraz spremi

<	lipanj, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

O lipoj, ponosnoj, prkosnoj i bećarskoj Slavoniji i svemu što je ljudsko, ali i Božje

Evo još jednog novog šokačkog bloga:
RATAR I BEKRIJA

Posjetiti lijepi blog novoga blogera:
ŠOKAC GRANIČAR

Posjetiti novi šokački blog - nećete se pokajati, sigurno:
ZLATNI DUKAT

Ja sam samo neizgledna školjka u kojoj se krije biser: SLAVONIJA!

Otišao sam iz Slavonije, ali Slavonija nije iz mene!

„Nije mi bilo suđeno da idem za ovcama, da hvatam ribu u ritovima, da sviram gajde u kolu na mjesečini, da se tučem i opijam po vašarima, da ašikujem s djevojkama po bostanima i salašima, da padam od umornosti kod žetve i rađam djecu kao svoj gazda. Moje građanstvo ostade tek na površini, na odijelu, pa shvaćam jasnije no ikada da sam ostao u duši Šokac i paor…“

A.G.Matoš

Free Website Counter

«Šokica je zapravo maneken slavonske prirode.Glava joj u zlatari, u žitnom klasju, ramena u hrastovu lišću, grudi u grozdovima vinove loze, u pasu joj potok, brzac, od pasa do pete livada je puna cvijeća.»
Matko Peić

„Tek kad se rubina nabora niz dva lijepa ženska bedra, tek onda možeš spoznati što znači izraz da je rubina "skitita". Moraš vidjeti žive te grudi, bokove i leđa na koja će doći ornamenti zvani klas, paunovo perje i rastov list! Gledajući povorke u narodnoj nošnji, imaš osjećaj da su livade umarširale u grad, i da ne prolaze momak i djevojka, nego raspupao grm divlje ruže i mlada šljiva u cvatu. Narodna je nošnja ovog kraja kao što su i tijelo i duh čovjeka ...”
Matko Peić

PJESMA SLAVONIJI

Ja sam se rodio u Slavoniji,
gdje zoru radjaju Bosut i Sava,
gdje zemlja miri ko jedra cura,
dok na ruci bećaru spava.

Slavonijo,mila mati moja,
ti imas oči,sjajne,zelene,
od vinograda i žitnih polja
i od tri vode,tije,studene.

Ja sam tvoj sin i ti to znaš,
u meni žive tvoje pustare,
šume i doli,njive orane,
i one pjesme,šokačke,stare.

Gdje god da krenem,gdje god da stignem,
jedna mi slika u duši sija,
zeleno polje,mirisno,rosno,
moj rodni kraj,Slavonija!

Vjekoslava Vukelić

Komentari da/ne?

Design Kenguur 2008