zlatarska ulica čije je ime nepromijenjeno do danas, nije više ulica 'od zlata' ni figurativno ni stvarno. to je tek uspomena na nekadašnja davna vremena kad su se iz malih i tamnih dućana čuli mekani udarci čekića ili zvukovi 'štancuna', a u vitrinama tražili novi unikatni predmeti kojim su se ukrašavali, ili koji su samo ukrašavali nečiji dom, a predstavljali određeni statusni simbol ili tek isticali bogatstvo (moć novca).
ulica se proteže od malene crkvice sv. jakova pipunara do straduna, kako sam rekla, uz same mire (zidove) sponze. zlatari, za današnje vrijeme, mnogi i nekih čudnih imena: prvonja, vasilije, maroje, krasin, dešimirov, radomir, paskoje, gjivo, utješen, pavko, ostavili su tu svoja remek djela. ipak najpoznatiji su bili onaj jerolim matov i marulo joanneo, jer su filigrane radili za katedralnu riznicu i svete moći.
Dubrovački relikvijar je prebogat i razlikuje se od drugih u dalmatinskim gradovima zbog toga što je on ujedno bio i Republička riznica, pa je uz religijske imao i političke razloge svoga nastanka. Stoga uz vjersku, ima kulturološku i svjetovnu dimenziju, koje također treba iščitati. Relikvijar dubrovačke prvostolnice bio je i nadahnuće umjetnicima i književnicima, a poznato je kako čak i William Shakespeare u svojoj komediji Na tri kralja spominje jedan grad u Iliriji s puno relikvijara - moćnika. Smatra se da time aludira na Dubrovnik. Jerolim Cavagnin, Jaketa Palmotić, Ivan Bunić Vučić i mnogi drugi opjevali su dubrovačke relikvijare u trenutku kad se vraćaju u dubrovačku prvostolnicu, spominjući stare dubrovačke svece Nereja, Ahileja, Paknkracija, Petrunjelu ..., a kojih se dotiče i car Konstantin Porfirogenet. Gledajući vrijeme nastanka moćnika, Dubrovnik za svako razdoblje ima kapitalne stvari. Tako je relikvija sv. Križa nastala u carigradskim radionicama 10. stoljeća, tu je Glava sv. Vlaha nastala u istim radionicama početkom 11. stoljeća. Ruka sv. Vlaha potječe iz radionica Palerma s početka 12. stoljeća. Tu su i relikvije normanskih, francuskih i drugih radionica, ali osamdeset posto njih je nastalo u Dubrovniku koji je u to vrijeme bio poznati europski zlatarski centar.
Velika trešnja 1667. godine uništila je mnogo sakralnog blaga u Dubrovačkoj Republici.
(v. lupis)
kuće su im bile ponad radnji. u odnosu na ostale dubrovačke obrtnike, iako se nisu isticale vanjskim sjajem, unutrašnjost tih kuća bila je u rangu onih bogatih pomorskih obitelji.
sve se šliještilo i bliještilo od ukrasa, što ručnog rada, što uvezenih predmeta.
Post je objavljen 13.06.2006. u 20:52 sati.