Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/silvanaurbs

Marketing

dubrovkinje 16. i 17. stoljeća su nosile raskošan nakit, ali s mjerom i ukusom.
kako su kuće u gradu uglavnom istog tipa, to se je bogatstvo moralo pokazati na neki drugi način. jedan od načina je bio i ukrašavanje. po veličini smaragda, dijamanta ili bisera, znalo se kako je prošla nova plovidba, jer je novi nakit (prije neviđen) značio uspješan poslovni rezultat muža ili oca.
u opisu zlatnog nakita (a kolajna je bila nešto kao obveza na golom vratu vladike i to ovijena u nekoliko reda), kaže se da su duge kolajne po finoći izrade slobodno mogle blistati na bilo čijem vratu u dvoru moćnih svjetskih država.

mene osobno više fascinira narodna nošnja i nakit koji se je uz pojedinu od tih nošnji nosio. tu se nije takmičilo u težini zlata niti težilo za novim modernim izgledom. jednostavno, znalo se što se uz što mora staviti i kako. samo su stare kuće (misli se na stare rodove) mogle imati sve potrebno za ukras nošnje i po tome se je znalo tko je tko.

Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

tako je kolarin za sve narodne nošnje bio skoro isti. dugim mukotrpnim radom izrađivane su manje i veće bobice ('bobača') čipkasto filigranskom obradom, oblim vezenjem zlatne žice. nakit je trebao biti čvrst i trajan, jer se je nasljeđivao s koljena na koljeno. samo u slučajevima izumiranja roda ostavljao se dubrovačkim crkvama i samostanima da ga i dalje čuvaju.


Image Hosted by ImageShack.us

dubrovački su zlatari rezali kalupe za izradu novca republike još od 13. stoljeća. najpoznatiji pavo dubrovčanin (antonijević), ostavit će za sobom većinu crkvenih filigrana, ali i vrijedna djela profane zlatarske umjetnosti.

kako je republika imala profit i od vrijednih ruku zlatara i to ne baš mali, a zatari su radili do duboke starosti, dok god su ih služile oči i ruke, za njih su bile uvedene i posebne beneficije. zlatarska bratovština je za zlatare koji bi se našli u nevolji (bolest, propast) odredila na koji im se način ima pomoći u slučaju bolesti ili ekonomske propasti. (a ne danas. rekla sam ja više puta da bi se štošta dalo naučiti od predaka).

(fotografije, preslik, dube, 2006.)



Post je objavljen 13.06.2006. u 20:47 sati.