Marketing
SRPSKA CRKVA USRED DUBROVNIKA
još prije 1667. (to je godina velikog potresa) bilo je uzaludnih pokušaja da se u dubrovniku
ustoliči bogomolja za inovjerce, kako su dubrovčani zvali zajedničkim imenom 'vlahe' (tako su naime nazvani grko-istočnjaci), turke, sefarde, ..., više iz političkog opreza nego zbog vjerske netrpeljivosti. poznato je, da je oprez i razbor održao republiku i pored svih iskušenja, nasrtaja i prirodnih katastrofa.
čak i velike donacije inovjeraca u korist države, kad je dr bila na rubu propasti (poslije 1667) nisu dale nikakve rezultate. srbi su ostali izvan zidina. imali su malu bogomolju u nekoj privatnoj kući na vrh 'posata' (zapadno u razini tvrđave 'minčeta'). vjerske obrede za malobrojni srpski živalj obavljao je jedan monah koji je dolazio iz mjesta duži, pored trebinja.
kad je pala republika (1806. formalno, a 1808. stvarno), napoleon je priznao grčko-istočnjacima prava koja su imali katolici u dubrovniku.
austrija je također priznala ista prava stečena u napoleonovo vrijeme. štoviše, 1827. austrija je dopustila učenje ćirilice, 1830. postavila karlovačkog metropolitu za učitelja, a školu priznala javnom 1848.
prva pravoslavna crkva 'sv. mihajla' sagrađena je 1837. uz pravoslavno groblje na 'boninovu'.
dubrovčani nisu sakrivali netrpeljivost naspram tristotinjak srba, koji su se svim mogućim načinima dovijali (koristeći se crnogorskim vladikom i ruskim utjecajem da dobiju crkvu u dubrovniku).
vrlo lijepo i kronološki je taj put k ostvarenju cilja opisao josip bersa, ("dubrovačke slike i prilike (1800-1888., str. 91-95), pa ako nekoga zanima, eto.
današnji izgled srpske pravoslavne crkve
priča o gradnji pravoslavne crkve završila je tijekom burne 1848., kad im je bilo dopušteno da grade gdje god žele i pored jake dubrovačke opozicije. realizacija i izgradnja crkve i kompleksa, na ruševinama starih palača dubrovačke vlastele, ostvarena je tek 1877. godine. tad je usred dubrovnika (za 380 članova zajednice) podignut veliki grčko-istočni hram. vidi: josip bersa "dubrovačke slike i prilike ...").
tolerancija dubrovčana prema inovjercima u religioznom smislu vidljiva je i u dopuštenju uređenja sinagoge, židovima sefardima, također u srcu grada (žudioska ulica). to je jedna od tri najstarije sinagoge u europi.
i islamski mešihat ima svoju bogomolju u srcu povijesne gradske jezgre (ulica miha pracata 3).
negdje sam prije napisala kako na površini od nekih stotinjak m2 stoje katoličke, pravoslavna, židovska i islamska bogomolja po sred dubrovnika i to nikome više nije čudno, niti kome smeta.
pa neka netko kaže kako su dubrovčani netolerantni. tko god bi se usudio, slagao bi. 
Post je objavljen 08.06.2006. u 22:48 sati.