Marketing
na ovom katu, mada ne posve, izbjegnut je klasični raspored dubrovačke gradnje: saloča i po dvije sobe sa svake strane. naime, iz saloče (to nije salon) se direktno ulazi, na jugoistoku, samo u jednu prostranu sobu s po dva prozora na svakom zidu (istok i jug).
u ostale prostorije se ulazi posredno. kroz otvorena vrata, bez vratnica, ulazi u mali hodnik i tri sobe ( a tu su i vrata za potkrovlje). dvije su sobe ogromne, treća je mala, vjerojatno nekadašnja garderoba.
za ulazak u četvrtu klasičnu sobu nužno je proći preko prekrasne zatvorene loggie s jonskim stupovima, polukružnog svoda. ova je soba trebala biti knjižnica ili radna soba, posve je kvadratna i kao i ostale klasične sobe visina joj je preko 5,5 m.
na ovom katu, mada ne posve, izbjegnut je klasični raspored dubrovačke gradnje: saloča i po dvije sobe sa svake strane. naime, iz saloče (to nije salon) se direktno ulazi, na jugoistoku, samo u jednu prostranu sobu s po dva prozora na svakom zidu (istok i jug).
iako danas u saloči nema ništa, jer je objekt bio izravno gađan i uništen je najveći dio opreme i one fiksne i mobilijara, vidljivi su još tragovi onoga što je tu nekad bilo.
u prvobitnoj gradnji strop je bio s drvenim gredama (kao i u svim sačuvanim dubrovačkim ljetnim rezidencijama), kasniji vlasnik je takav svod saloče zamijenio klasičnim stropom. zbog dojma i okolne kamene plastike, iako ju je unakazio naknadnom intervencijom i nepotrebnim ukrasima (gdje god je to mogao), strop je obložio vrlo ukusnom gipsanom štukaturom.
isti prostor saloče skočibuha 1992. nakon granatiranja
snimak: željko šoletić, 1992.
Post je objavljen 08.06.2006. u 11:10 sati.