Marketing
Mnogo toga...
Katarina:Lažeš!LAŽEŠ!
Voldemort:Zašto bih lagao?
Katarina:Zato jer je to tvoj stil,odvratni ljigavče.
Voldemort:Malo poštovanja prema starijima.
Katarina:Ti ne zaslužuješ poštovanje vlastite mame!
Voldemort:Zato je i umrla.Božja volja!
Katarina:Ayumi ne može nositi tvoje dijete.
Voldemort:Zapravo,može i nosi ga.
Katarina:Bezočni gade!
Voldemort:Ja imam oči.
Katarina:Nećeš ih više imati kad završim s tobom!
Ja:Kat,nemoj!Nije vrijedan toga!Ozlijedit će te!
Voldemort:Nadam se da će naslijediti i malo tvoje inteligencije,draga!
Ja:Nisam ti ja draga!
Voldemort:Oh,naprotviv...ti si moja draga,mila curica...
Ja:Reci to još jednom i kupit ćeš zube po podu!
Voldemort:Moja draga,mila curica.
Ja:SAD JE DOSTA!!!
Potrčala sam prema njemu i nabila ga koljemom u jaja pri čemu mi je Kat drage volje pomogla.
Ja:Tako!Jedno dijete ti je dosta!
Voldemort:Jedno mi je i previše!
Ja:Odlazi,smeće!To dijete neće doći do tvojih ruku pa makar ga ja morala ubiti da ga spriječim u tome.
Voldemort:A tko će me spriječiti da sam dođem po njega?!
U sobu je upao Harry.
Harry:Ja osobno!
Voldemort:Ti?!Ti me ne bi mogao natjerati u bijeg,a kamoli ubiti!
Harry:Odlazi svinjo!
Ja:Jesi li gluh?!Odlazi!
Katarina:Dosta je ovog zuluma!ODLAZI,KUČKIN SINE!RICTUSEMPRA!
Bacila ga je kroz zid.Ja sam malo pokleknula,ali Harry me uhvatio.
Harry:Ayu,jesi dobro?
Ja:Aha.Samo sam malo umorna.Ne ljutiš se?
Harry:Zašto bih se ljutio?
Ja:Zato što ću roditi Voldemortovo dijete.
Harry:Da,ali ne svojom voljom.Nema razloga de se ljutim na tebe.Hajde,Kat,moramo je otpremiti u bolničko krilo.
Katarina:Ne,Ayu se boji bolnica.Ne voli ih.Pustit ćemo ju da se odmara u spavaonici,OK?
Ja:Kao da mi čita misli(što,uostalom i može).
Izvukli su me kroz tajni hodnik(vrbu je Kat paralizirala Impedimentom) i odveli u spavaonicu.Legla sam i zaspala...
***
Kad sam se probudila vidla sam da curke iz moje spavaonice plaču.Svaka je sjedila na svojem krevetu i plakala.Pitala sam se što se još strašno moglo dogoditi.
Ja:Što se dogodilo?
Nitko nije odgovorio.Ogledala sam se po spavaonici i primjetila da nema Astrid.
Ja:Što se dogodilo?!Gdje je Astrid?!
Luna je uspjela promucati:M...m....m....Malfoy!
Iskobeljala sam se iz kreveta i potrčala prema Slytherinskoj društvenoj.Transformirala sam se u Flinta i ušla unutra(došla je jedna curica koja je rekla lozinku prtretu).Odmah sam vidjela Malfoyja kako se smije okružen glupanima.Odmah sam se transformirala u pravi oblik i zaderala se.
Ja:MALFOY!Što si učinio Astrid?!
Malfoy:Ništa!Sama je to tražila.
Ja:Što je sama tražila?!Gdje je?!
Malfoy:Pogledaj kroz prozor.
Vani sam vidjela kako par ljudi zakapa lijes u grobu.
Ja:Ne vidim ju.
Malfoy:Možda zato što je u sanduku,ha ha.
Ja:SON OF A BITCH!Dođi ovamo i bori se.Večeras ispred jezera.Nema štapića,samo šake!Budi tamo!
Malfoy:Neće biti teško pretući curicu.Tko će ti biti sekundat?Meni će biti Crabbe.
Ja:Katarina,naravno!Da budem uvjerena da ćeš patiti!
Istrčala sam iz njihove društvene i vratila se u spavaonicu.Pred Slytherinima nisam željela
plakati,ali sada kad sam se napokon domogla svoje spavaonice sam zaplakala gotovo onako kako sam plakala kad su mi roditelji ubijeni.Curke su i prišle.Pao je jedan grupni zagrljaj u kojem smo plakale.Čak i Kat,koja ju i nije baš dobro poznavala.Legla sam na svoj krevet u uprla pogled u Astridin.Bio je složen na način na koji ga je samo ona slagala...još je mirisao na nju...sve su njene stvari još bile tu...nisam migla vjerovati...da je zbilja nema.
Ja:Kako se to dogodilo?
Luna:Ne znam.Astrid je samo prošla kraj Malfoya i rekla mu:"Hej,govnariću",a on se okrenuo i bacio Avadu Kedavru...
Ja:I što pobogu još radi u školi?!
Herriet:Snape.
Ja:I mislila sam si.
Biše ništa nismo govorile...u jednom je trenutku ušao Dumbledore i rekao nam:
Dumbledore:Malfoy je isključen iz škole i vjerojatno će pohađati Durmstrang,a vaša se borba neće odžati,uglavnom zbog vašeg djeteta,ali i zbog toga što je Malfoy otišao.Molim te da održiš govor na Astridinom sprovodu Ayumi.Biti će sutra.Nedjelja je,to joj je bio najdraži dan u tjednu.Idem sada.
Izašao je,a ja sam samo monotono ležala...nisam uopće razmišljala o govoru.Samo sam plakla i zaspala plakajući.U snu mi se javila Astrid:
Ayu,ne plači.Imaš još toliko razloga za život.Misli na Akiru...misli na ostale curke iz spavaonice.Ne plači za mnom,Ayu.Ja još uvijek živi u tovjem srcu.Vidjet ćemo se opet.Ne plači Ayu.
U sjećanje na Astrid Cotterell:
Astrid je bila mnogima najdraža prijateljica.Astrid je uvijek bila utjeha,potpora nada...živjela je kao da je svaki dan poslijedni...bila je odvažna i hrabra kako mnogi nikad neće biti...Astrid je moja prijateljica koja me razumjela i vječno će živjeti u mojem srcu...
Astrid i njena mama
Astridina školska torba...sve cruke iz naše spavaonice imaju takvu...
GOODBYE,ASTRID!WE'LL ALWAYS LOVE YOU!
Ljudi,ostavite puno komentarčića...,Kat pošalji mi mailom kod za dizajn...charapa@net.hr
Post je objavljen 06.06.2006. u 10:51 sati.