Ayumi
06.06.2006., utorak
Mnogo toga...
|
Katarina:Lažeš!LAŽEŠ! Voldemort:Zašto bih lagao? Katarina:Zato jer je to tvoj stil,odvratni ljigavče. Voldemort:Malo poštovanja prema starijima. Katarina:Ti ne zaslužuješ poštovanje vlastite mame! Voldemort:Zato je i umrla.Božja volja! Katarina:Ayumi ne može nositi tvoje dijete. Voldemort:Zapravo,može i nosi ga. Katarina:Bezočni gade! Voldemort:Ja imam oči. Katarina:Nećeš ih više imati kad završim s tobom! Ja:Kat,nemoj!Nije vrijedan toga!Ozlijedit će te! Voldemort:Nadam se da će naslijediti i malo tvoje inteligencije,draga! Ja:Nisam ti ja draga! Voldemort:Oh,naprotviv...ti si moja draga,mila curica... Ja:Reci to još jednom i kupit ćeš zube po podu! Voldemort:Moja draga,mila curica. Ja:SAD JE DOSTA!!! Potrčala sam prema njemu i nabila ga koljemom u jaja pri čemu mi je Kat drage volje pomogla. Ja:Tako!Jedno dijete ti je dosta! Voldemort:Jedno mi je i previše! Ja:Odlazi,smeće!To dijete neće doći do tvojih ruku pa makar ga ja morala ubiti da ga spriječim u tome. Voldemort:A tko će me spriječiti da sam dođem po njega?! U sobu je upao Harry. Harry:Ja osobno! Voldemort:Ti?!Ti me ne bi mogao natjerati u bijeg,a kamoli ubiti! Harry:Odlazi svinjo! Ja:Jesi li gluh?!Odlazi! Katarina:Dosta je ovog zuluma!ODLAZI,KUČKIN SINE!RICTUSEMPRA! Bacila ga je kroz zid.Ja sam malo pokleknula,ali Harry me uhvatio. Harry:Ayu,jesi dobro? Ja:Aha.Samo sam malo umorna.Ne ljutiš se? Harry:Zašto bih se ljutio? Ja:Zato što ću roditi Voldemortovo dijete. Harry:Da,ali ne svojom voljom.Nema razloga de se ljutim na tebe.Hajde,Kat,moramo je otpremiti u bolničko krilo. Katarina:Ne,Ayu se boji bolnica.Ne voli ih.Pustit ćemo ju da se odmara u spavaonici,OK? Ja:Kao da mi čita misli(što,uostalom i može). Izvukli su me kroz tajni hodnik(vrbu je Kat paralizirala Impedimentom) i odveli u spavaonicu.Legla sam i zaspala... *** Kad sam se probudila vidla sam da curke iz moje spavaonice plaču.Svaka je sjedila na svojem krevetu i plakala.Pitala sam se što se još strašno moglo dogoditi. Ja:Što se dogodilo? Nitko nije odgovorio.Ogledala sam se po spavaonici i primjetila da nema Astrid. Ja:Što se dogodilo?!Gdje je Astrid?! Luna je uspjela promucati:M...m....m....Malfoy! Iskobeljala sam se iz kreveta i potrčala prema Slytherinskoj društvenoj.Transformirala sam se u Flinta i ušla unutra(došla je jedna curica koja je rekla lozinku prtretu).Odmah sam vidjela Malfoyja kako se smije okružen glupanima.Odmah sam se transformirala u pravi oblik i zaderala se. Ja:MALFOY!Što si učinio Astrid?! Malfoy:Ništa!Sama je to tražila. Ja:Što je sama tražila?!Gdje je?! Malfoy:Pogledaj kroz prozor. Vani sam vidjela kako par ljudi zakapa lijes u grobu. Ja:Ne vidim ju. Malfoy:Možda zato što je u sanduku,ha ha. Ja:SON OF A BITCH!Dođi ovamo i bori se.Večeras ispred jezera.Nema štapića,samo šake!Budi tamo! Malfoy:Neće biti teško pretući curicu.Tko će ti biti sekundat?Meni će biti Crabbe. Ja:Katarina,naravno!Da budem uvjerena da ćeš patiti! Istrčala sam iz njihove društvene i vratila se u spavaonicu.Pred Slytherinima nisam željela plakati,ali sada kad sam se napokon domogla svoje spavaonice sam zaplakala gotovo onako kako sam plakala kad su mi roditelji ubijeni.Curke su i prišle.Pao je jedan grupni zagrljaj u kojem smo plakale.Čak i Kat,koja ju i nije baš dobro poznavala.Legla sam na svoj krevet u uprla pogled u Astridin.Bio je složen na način na koji ga je samo ona slagala...još je mirisao na nju...sve su njene stvari još bile tu...nisam migla vjerovati...da je zbilja nema. Ja:Kako se to dogodilo? Luna:Ne znam.Astrid je samo prošla kraj Malfoya i rekla mu:"Hej,govnariću",a on se okrenuo i bacio Avadu Kedavru... Ja:I što pobogu još radi u školi?! Herriet:Snape. Ja:I mislila sam si. Biše ništa nismo govorile...u jednom je trenutku ušao Dumbledore i rekao nam: Dumbledore:Malfoy je isključen iz škole i vjerojatno će pohađati Durmstrang,a vaša se borba neće odžati,uglavnom zbog vašeg djeteta,ali i zbog toga što je Malfoy otišao.Molim te da održiš govor na Astridinom sprovodu Ayumi.Biti će sutra.Nedjelja je,to joj je bio najdraži dan u tjednu.Idem sada. Izašao je,a ja sam samo monotono ležala...nisam uopće razmišljala o govoru.Samo sam plakla i zaspala plakajući.U snu mi se javila Astrid: Ayu,ne plači.Imaš još toliko razloga za život.Misli na Akiru...misli na ostale curke iz spavaonice.Ne plači za mnom,Ayu.Ja još uvijek živi u tovjem srcu.Vidjet ćemo se opet.Ne plači Ayu. Više o Astridinom ubojstvu u Katarininom postu,kad ga napiše. U sjećanje na Astrid Cotterell: Astrid je bila mnogima najdraža prijateljica.Astrid je uvijek bila utjeha,potpora nada...živjela je kao da je svaki dan poslijedni...bila je odvažna i hrabra kako mnogi nikad neće biti...Astrid je moja prijateljica koja me razumjela i vječno će živjeti u mojem srcu...      Astrid i njena mama  Astridina školska torba...sve cruke iz naše spavaonice imaju takvu... GOODBYE,ASTRID!WE'LL ALWAYS LOVE YOU!  Ljudi,ostavite puno komentarčića...,Kat pošalji mi mailom kod za dizajn...charapa@net.hr |
