Severina, 'Zabavljamo li se već?', besplatni tabloidi, Milko Valent, virtualna stvarnost, 'kupuj dok se ne ispovraćaš', Željka Ogresta, New Age, moć računala, ogromni šoping centri, plastična operacija, stripovski filmovi, ekološka proizvodnja/potrošnja. Sasvim površan i ciničan sklop. Reklama Toyote: 'Nove vrijednosti: štednja, njega - i tako to'; časopis Grazia: 'Stil je bitan'; beskrajno gledanje televizije dok je s druge strane ismijavaš; beskrajno čitanje blogova dok ih s druge strane ismijavaš. Nepovezanost, fragmentarnost, relativizam - sve do ogoljivanja i same predodžbe značenja (jer je postignuće racionalnosti bilo tako jadno?); prigrljivanje marginalnosti, a da se pritom zaboravlja s kojom lakoćom marginalnost postaje pomodnom.
Nikada, ni u jednoj od prethodnih civilizacija nisu velika metafizička pitanja, postojanje i smisao života izgledali tako beznadno dalekima i bespredmetnima. Nezadovoljstvo u kulturi poprimilo je novo svojstvo: očituje se kao sveopći, rašireni cinizam. Zbog erozije vrijednosti koju potiču progres i globalizacija, cinik se javlja posvuda. Taj, psihološki govoreći, rubni melankolik, pretvara se sada u masovni lik.
Zaista žalim ljude koji smatraju da su stvari poput držača za toalet papir, T-coma, Jazzie ili boca Coca-Cole ružne, jer takve ih stvari okružuju cijeli dan i vjerojatno se zbog tog osjećaju jadno.
Post je objavljen 02.06.2006. u 13:55 sati.