petak, 02.06.2006.
Masovni cinizam
Severina, 'Zabavljamo li se već?', besplatni tabloidi, Milko Valent, virtualna stvarnost, 'kupuj dok se ne ispovraćaš', Željka Ogresta, New Age, moć računala, ogromni šoping centri, plastična operacija, stripovski filmovi, ekološka proizvodnja/potrošnja. Sasvim površan i ciničan sklop. Reklama Toyote: 'Nove vrijednosti: štednja, njega - i tako to'; časopis Grazia: 'Stil je bitan'; beskrajno gledanje televizije dok je s druge strane ismijavaš; beskrajno čitanje blogova dok ih s druge strane ismijavaš. Nepovezanost, fragmentarnost, relativizam - sve do ogoljivanja i same predodžbe značenja (jer je postignuće racionalnosti bilo tako jadno?); prigrljivanje marginalnosti, a da se pritom zaboravlja s kojom lakoćom marginalnost postaje pomodnom.
Nikada, ni u jednoj od prethodnih civilizacija nisu velika metafizička pitanja, postojanje i smisao života izgledali tako beznadno dalekima i bespredmetnima. Nezadovoljstvo u kulturi poprimilo je novo svojstvo: očituje se kao sveopći, rašireni cinizam. Zbog erozije vrijednosti koju potiču progres i globalizacija, cinik se javlja posvuda. Taj, psihološki govoreći, rubni melankolik, pretvara se sada u masovni lik.
Zaista žalim ljude koji smatraju da su stvari poput držača za toalet papir, T-coma, Jazzie ili boca Coca-Cole ružne, jer takve ih stvari okružuju cijeli dan i vjerojatno se zbog tog osjećaju jadno.
