Marketing
VLADIMIR LENJIN
Ruski revolucionar, ekonomist, sociolog i filozof. Vladimir Iljič Uljanov ili kraće - Lenjin rođen je 22. travnja 1870. godine u mjestu Simbirsk. Mjesto se za vrijeme komunizma zvalo Uljanovsk (po Lenjinovom prezimenu) da bi padom komunizma mjestu bilo vraćeno staro ime, ali se pokrajina u kojoj se nalazi i dalje naziva Uljanovska pokrajina. Završivši gimnaziju u jesen 1887. godine upisao se na Pravni fakultet Kazanskog sveučilišta. Iste godine u proljeće njegov stariji brat Aleksandar osuđen je na smrt i obješen zbog sudjelovanja u pripremama za atentat na cara Aleksandra III. Potkraj te 1887. prvi puta je uhapšen i Vladimir. Zbog sudjelovanja u studentskim nemirima isključen je s Kazanskog sveučilišta i protjeran u selo Kokuškino gdje je proveo oko godinu dana. U svibnju 1889. godine obitelj Uljanovih preselila se u mjesto Samara gdje je Vladimir ostao preko četiri godine. U proljeće 1890. dobio je dopuštenje da privatno polaže pravo na Petrogradskom sveučilištu, a već u jesen 1891. položio je sve ispite s najboljom ocjenom. Prema tvrdnjama ljudi koji su ga tada poznavali on je već u razdoblju od 1868. - 1889. u Kazanu postao uvjereni marksist. U jesen 1893. nastanio se u Petrogradu, tadašnjem centru ruskog revolucionarnog pokreta. Iz Petrograda je oko sredine 1895. putovao na četiri mjeseca u inozemstvo (Njemačka, Švicarska, Francuska), gdje je uspostavio veze s G. V. Plehanovim i P. B. Akseljrodom, osnivačima prve ruske marksističke grupe Oslobođenje rada. Potkraj 1895. Lenjin je ponovo uhapšen i proveo je u zatvoru preko godinu dana, a zatim je osuđen na trogodišnje progonstvo u Sibir. Kao boravište vlasti su mu odredile Šušenskoe, zabačeno selo Minusinskog okruga.
Tu se Lenjinu priključila Nadežda Konstantinova Krupskaja s kojom se vjenčao u ljeto 1898. godine. Kada se 1900. našao na slobodi odmah se prihvatio onoga što je smatrao neposrednim zadatkom ruskog marksista - organiziranju političke stranke. Na njegovu inicijativu pokrenut je marksistički teorijski časopis Zora i novine Iskra koji će biti začeci nove stranke. Na 2. kongresu Ruske Socijaldemokratske partije radnika (1898.) došlo je do raskola unutar stranke na boljševike i menješevike. Nakon kongresa rascjep se još više produbio i 1903. Lenjin staje na stranu boljševika (revolucionarnog krila). Za vrijeme rusko-japanskog rata (1904. - 1905.) zemljom se širi revolucionarno raspoloženje. Kako bi mogao iz blizine voditi revoluciju on potkraj 1905. dolazi u Petrograd. Poslije poraza revolucije napušta Rusiju i početkom siječnja 1908. stiže u Ženevu. Time počinje njegova druga emigracija koja traje do 1917. godine. Kada je u ožujku 1917. u Rusiji pobijedila buržoasko-demokratska revolucija i stvorena nova Privremena vlada Lenjin se ponovo vraća u domovinu. Dana 17. travnja ujutro objavljuje svoj referat u kome tvrdi kako se dvovlašće ne može trajno održati te da se boljševici moraju boriti da sva vlast prijeđe u vlast sovjeta. Dva dana kasnije (19. travnja) Privremena vlada je dala nalog za njegovo hapšenje te Lenjin prelazi u ilegalu. Dana 7. studenog 1917. ujutro objavljen je Lenjinovom rukom napisan proglas Građanima Rusije u kojem je objavljeno da je državna vlast prešla u ruke Vojnorevolucionarnog komiteta pri Petrogradskom sovjetu radničkih i vojničkih deputata, a u noći između 8. i 9. studenog Drugi sveruski Kongres sovjeta odlučio je formirati privremenu radničko-seljačku vladu - Savjet narodnih komesara na čelu s Lenjinom.
Dvije rane zadobivene u eserovskom atentatu (1918.) nisu ostale bez posljedica te se sredinom 1922. godine Lenjin teško razbolio. Njegovo zdravstveno stanje otada se u nekoliko mahova popravljalo i pogoršavalo, tako da je privremeno odlazio na liječenje u Gorki i ponovo se vraćao u Moskvu. Potkraj 1922. kritizirao je velikoruski šovinizam u postupcima porušenih (rusificiranih) inorodaca Staljina, Džeržinskog i Ordžonikidzea. Iako bolestan, spriječio je prihvaćanje Staljinova projekta automatizacije prema kojem je trebalo da se sve sovjetske republike uključe u Rusku Socijalističku Federativnu Sovjetsku Republiku, kao njeni autonomni dijelovi. Nakon Lenjinove kritike izrađen je i prihvaćen novi projekt prema kojem se sovjetske republike ujedinjuju na načelima dobrovoljnosti i ravnopravnosti u novu državnu tvorevinu - SSSR. U svom Pismu kongresu koje je poznatije kao Lenjinov testament (prosinac, 1922. - siječanj, 1923.) teško bolesni Lenjin apelirao je na svoju stranku da sačuva jedinstvo svojih redova, te je u tu svrhu predložio povećanje broja članova Centralnog Komiteta i smjenjivanje Staljina s dužnosti generalnog sekretara. Lenjinovo hrvanje sa smrću završilo se 21. siječnja 1924. godine. Njegovi ostaci sahranjeni su u Mauzoleju na Crvenom trgu u Moskvi gdje se i danas može vidjeti njegovo balzamirano tijelo u staklenom kovčegu. Malo je poznato kako je Lenjinov mauzolej podignut bez njegove suglasnosti i protiv volje njegove supruge Nadežde Krupske koja je prosvjedovla je protiv tog obesmrćivanja svoga supruga. Staljin je stoga svojeglavoj Lenjinovoj udovici zaprijetio kako će drugu Lenjinu naći drugu udovicu.
Post je objavljen 19.05.2006. u 16:33 sati.