ZIVOT KOMUNIZMU SMRT NACIZMU

petak, 19.05.2006.

VLADIMIR LENJIN

Image Hosted by ImageShack.us
Ruski revolucionar, ekonomist, sociolog i filozof. Vladimir Iljič Uljanov ili kraće - Lenjin rođen je 22. travnja 1870. godine u mjestu Simbirsk. Mjesto se za vrijeme komunizma zvalo Uljanovsk (po Lenjinovom prezimenu) da bi padom komunizma mjestu bilo vraćeno staro ime, ali se pokrajina u kojoj se nalazi i dalje naziva Uljanovska pokrajina. Završivši gimnaziju u jesen 1887. godine upisao se na Pravni fakultet Kazanskog sveučilišta. Iste godine u proljeće njegov stariji brat Aleksandar osuđen je na smrt i obješen zbog sudjelovanja u pripremama za atentat na cara Aleksandra III. Potkraj te 1887. prvi puta je uhapšen i Vladimir. Zbog sudjelovanja u studentskim nemirima isključen je s Kazanskog sveučilišta i protjeran u selo Kokuškino gdje je proveo oko godinu dana. U svibnju 1889. godine obitelj Uljanovih preselila se u mjesto Samara gdje je Vladimir ostao preko četiri godine. U proljeće 1890. dobio je dopuštenje da privatno polaže pravo na Petrogradskom sveučilištu, a već u jesen 1891. položio je sve ispite s najboljom ocjenom. Prema tvrdnjama ljudi koji su ga tada poznavali on je već u razdoblju od 1868. - 1889. u Kazanu postao uvjereni marksist. U jesen 1893. nastanio se u Petrogradu, tadašnjem centru ruskog revolucionarnog pokreta. Iz Petrograda je oko sredine 1895. putovao na četiri mjeseca u inozemstvo (Njemačka, Švicarska, Francuska), gdje je uspostavio veze s G. V. Plehanovim i P. B. Akseljrodom, osnivačima prve ruske marksističke grupe Oslobođenje rada. Potkraj 1895. Lenjin je ponovo uhapšen i proveo je u zatvoru preko godinu dana, a zatim je osuđen na trogodišnje progonstvo u Sibir. Kao boravište vlasti su mu odredile Šušenskoe, zabačeno selo Minusinskog okruga.

Tu se Lenjinu priključila Nadežda Konstantinova Krupskaja s kojom se vjenčao u ljeto 1898. godine. Kada se 1900. našao na slobodi odmah se prihvatio onoga što je smatrao neposrednim zadatkom ruskog marksista - organiziranju političke stranke. Na njegovu inicijativu pokrenut je marksistički teorijski časopis Zora i novine Iskra koji će biti začeci nove stranke. Na 2. kongresu Ruske Socijaldemokratske partije radnika (1898.) došlo je do raskola unutar stranke na boljševike i menješevike. Nakon kongresa rascjep se još više produbio i 1903. Lenjin staje na stranu boljševika (revolucionarnog krila). Za vrijeme rusko-japanskog rata (1904. - 1905.) zemljom se širi revolucionarno raspoloženje. Kako bi mogao iz blizine voditi revoluciju on potkraj 1905. dolazi u Petrograd. Poslije poraza revolucije napušta Rusiju i početkom siječnja 1908. stiže u Ženevu. Time počinje njegova druga emigracija koja traje do 1917. godine. Kada je u ožujku 1917. u Rusiji pobijedila buržoasko-demokratska revolucija i stvorena nova Privremena vlada Lenjin se ponovo vraća u domovinu. Dana 17. travnja ujutro objavljuje svoj referat u kome tvrdi kako se dvovlašće ne može trajno održati te da se boljševici moraju boriti da sva vlast prijeđe u vlast sovjeta. Dva dana kasnije (19. travnja) Privremena vlada je dala nalog za njegovo hapšenje te Lenjin prelazi u ilegalu. Dana 7. studenog 1917. ujutro objavljen je Lenjinovom rukom napisan proglas Građanima Rusije u kojem je objavljeno da je državna vlast prešla u ruke Vojnorevolucionarnog komiteta pri Petrogradskom sovjetu radničkih i vojničkih deputata, a u noći između 8. i 9. studenog Drugi sveruski Kongres sovjeta odlučio je formirati privremenu radničko-seljačku vladu - Savjet narodnih komesara na čelu s Lenjinom.

Dvije rane zadobivene u eserovskom atentatu (1918.) nisu ostale bez posljedica te se sredinom 1922. godine Lenjin teško razbolio. Njegovo zdravstveno stanje otada se u nekoliko mahova popravljalo i pogoršavalo, tako da je privremeno odlazio na liječenje u Gorki i ponovo se vraćao u Moskvu. Potkraj 1922. kritizirao je velikoruski šovinizam u postupcima porušenih (rusificiranih) inorodaca Staljina, Džeržinskog i Ordžonikidzea. Iako bolestan, spriječio je prihvaćanje Staljinova projekta automatizacije prema kojem je trebalo da se sve sovjetske republike uključe u Rusku Socijalističku Federativnu Sovjetsku Republiku, kao njeni autonomni dijelovi. Nakon Lenjinove kritike izrađen je i prihvaćen novi projekt prema kojem se sovjetske republike ujedinjuju na načelima dobrovoljnosti i ravnopravnosti u novu državnu tvorevinu - SSSR. U svom Pismu kongresu koje je poznatije kao Lenjinov testament (prosinac, 1922. - siječanj, 1923.) teško bolesni Lenjin apelirao je na svoju stranku da sačuva jedinstvo svojih redova, te je u tu svrhu predložio povećanje broja članova Centralnog Komiteta i smjenjivanje Staljina s dužnosti generalnog sekretara. Lenjinovo hrvanje sa smrću završilo se 21. siječnja 1924. godine. Njegovi ostaci sahranjeni su u Mauzoleju na Crvenom trgu u Moskvi gdje se i danas može vidjeti njegovo balzamirano tijelo u staklenom kovčegu. Malo je poznato kako je Lenjinov mauzolej podignut bez njegove suglasnosti i protiv volje njegove supruge Nadežde Krupske koja je prosvjedovla je protiv tog obesmrćivanja svoga supruga. Staljin je stoga svojeglavoj Lenjinovoj udovici zaprijetio kako će drugu Lenjinu naći drugu udovicu.

Image Hosted by ImageShack.us

- 16:33 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

  svibanj, 2006 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • komunisticki

    Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Linkovi

O ERNESTU GUEVARI

  • Che Guevara je rodjen 14.05.1928. godine.Udrugoj godini je obolio od astme zbog koje je patio cijeli svoj zivot.Naravno zbog toga je njegova familija odlucila na preseljenje u klimatski suhlju regiju Alta Gracia u Cordobi, gdje njegova bolest nije napredovala.U ranoj mladosti najvise ga je odgajala i pazila njegova majka Celia de la Serna.Veoma rano je postao ljubitelj knjiga, a posebno Marxa, Engelsa i Frojda, koje su mu bile dostupne u ocevoj biblioteci.Nesto je i citao o njihovim poslovima prije nego je krenuo u srednju skolu, 1941 godine u Colegio Nacional Dean Funes u Cordobi .Bio je odlican samo u literaturi i sportu.Inace bio je impresioniran Spanskim gradjanskim ratom, i dugim nizom prljavih politickih kriza u Argentini koje su kulminirale u diktaturi Juana Perona, kojoj se porodica Guevara Lynch de la Serna suprostavljala.Svi ovi dogadjaji su uticalina mladog Guevaru da prezire tzv. i nepostojecu parlamentarnu demokratiju i zamrzi vojnu politiku u armiji i kapitalisticku oligarhiju, a iznad svega i carevinu US dolara.Iako su njegovi roditelji, a posebno njegova majka, bili anti-peronski aktivisti i on je sam bio ucesnik revolucionarnim pokretima studenata, pokazujuci time interes za politikom , na Buenos Aires University,1947.Tu je studirao medicinu, prvenstveno sa pogledom da shvati i izuci njegovu bolest, a poslije se vise interesovao i za proucavanje gube.1949. godine je krenuo na prvo od njegovih mnogih putovanja, istrazujuci sjevernu Argentinu i to na biciklu, i po prvi put je tu dosao u kontakt sa veoma siromasnim ljudima, ostacima Indijanskog plemena.1951. godine je otisao na mnogo duze putovanje ovaj put sa prijateljom.Posjetio je juznu Argentinu, Chile (gdje se susreo sa Salvadorom Allendom), Peru, Columbiju i to u vrijeme La Violencie (gdje je i uhapsen, ali i ubrzo pusten), zatim Venezuelu i Miami.Nakon toga se vratio kuci i bio je siguran u jedno, a to je da nije zelio postati doktor opste klase.Bio je kvalificiran kao specijalista dermatologije i obisao je La Paz u Boliviji, tokom Nacionalne revolucije koju je osudjivao kao oportunista.Odatle je otisao u Guatemalu, da proucava zivot Inka i Maya.Stigao je u Guatemalu tokom predsjedavanja socijaliste Arbenza.Premda je bio ljubitelj Marxa, a citao je i Lenjina, odbio je da se prikljuci komunistickoj partiji, sto je znacilo gubljenje sanse za imenovanjem vladinog doktora.U to vrijeme je bio bez novca i u dronjcima.Zivio je sa Hildom Gadea, koji ga je politicki educirao i predstavio Nico-u Lopezu, jednom od porucnika Fidela Castra.Kada je Arbenz pao, Guevara je dosao u Mexico City, u septembru 1954, gdje je radio u glavnoj bolnici. Hilda Gadea i Nico Lopez su mu se pridruzili i on se tada susreo i bio veoma impresioniran sa Raulom i Fidelom Castrom, koji su tada bili politicki emigranti i Che je tada shvatio da je u Fidelu pronasao lidera kojeg je trazio.Pridruzio se drugim pristalicama Castra i zajedno sa njima se obucavao u tehnikama gerilskog ratovanja.Predavac im je bio kapetan Spanske Republikanske Armije Alberto Bayo. Bayo ih je privlacio ne samo njegovim licnim iskustvom, nego i gerilskim predavanjima i tehnikama Mao Tse-tunga.U tom periodu je Ernesto Guevara dobio i nadimak CHE, sto na talijanskom znaci drug ili pajdas.Che je postao Bayova desna ruka.Ratne igre na imanju, gdje im je inace bilo sjediste, privlacile su i paznju policije, te su svi kubanci kao i Che uhapseni, ali samo mjesec dana nakon toga i pusteni.To se desilo u junu 1956. godine.Kad su napali i provalili u Kubu, Che je bio sa njima, prvo kao doktor, a nakon toga i kao komadant revolucionarne armije. Bio je najagresivniji, najpametniji i najuspjesniji od svih oficira gerile.Bio je takodjer nemilosrdan i disciplinovan covjek koji nije uopste oklijevao pucati na bilo koju metu (poslije je dobio i reputaciju hladnokrvnog okrutnika u masovnoj eksekucijii nepokornih podrzavatelja savladanog i svrgnutog predsjednika Batiste.Nakon revolucionarne pobjede, Che je postao drugi covjek u novoj vladi Kube, odmah iza Fidela Castra i osoba odgorna za " guranje" Castra prema komunizmu, ali komunizmu koji ce biti nezavisan od ortodoksnog moskovljanskog stila komunizma.Che je organizovao i upravljao Nacionalnim Institutom za poljoprivredne reforme i stvorio je mnoge nove agrarne zakone cime je digao Kubu na jedan veoma visok nivo sto se tice ekonomije i nezavisnosti.1959.godine je ozenio Alediu March i zajedno su otisli u obilazak svijeta.Posjetili su Egipat, Indiju, Japan, Indoneziju, Pakistan i Jugoslaviju.Nakon povratka na Kubu, kao ministar industrije, u februaru 1960. godine je potpisao trgovinski pakt sa SSSR-om. I kao Mao Tse-tung, on je vjerovao da selo mora donijeti revoluciju u grad, u pretezno seljackim zemljama.Takodjer, u to vrijeme, uzivao je u vlastitoj filozofiji komunizma ( izdao je 12.3.'65. knjigu "Socijalizam i covjek na Kubi"), a to sto je napisao moze biti sumirano u sledecem:"Covjek zaista pravi drzavu, kompletno ljudsku, kada on proizvodi, bez prisile fizicke potrebe da se proda kao artikl.".Odmakao se od moskovljanskog razmisljanja prema Maovom.Njegovo i formalno sukobljavanje sa Sovjetskim komunizmom doslo je u februaru '65. kada je optuzio SSSR kao presutnog imperijalistickog krivca zbog prekida ekskluzivne trgovine sa Komunistickim blokom i ne davanja pomoci socijalistickim zemljama u razvoju.Takodje je napao Sovjetsku vladu zbog njihove politike koegzistencije i za Revizionizam.On je pokrenuo i trokontinentalnu konferenciju za shvatanje revolucionarnog programa, i kooperaciju gerile u Africi,Aziji i Juznoj Americi.S druge strane poslije bezpravne volje da se dodje do nekog oblika dogovora sa USA on je takodjer napao i Sjevernu Ameriku u UN-u, kao predstavnik Kube tamo, za njihovu pohlepnost i nemilosrdnu imperijalisticku aktivnost u Latinskoj Americi.Cheova nepomirljivost prema kapitalistima i komunistickim osnovama, prisilili su Kastra da ga 1965. godine nesluzbeno, ali u praksi smijeni.Nakon toga nekoliko mjeseci je njegovo mjesto boravka bilo tajna i vec su se bilo pojavile glasine o njegovoj smrti.Medjutim bio je ziv, i boravio je u mnogim Africkim zemljama, a posebno u Kongu gdje je ucestvovao i u tamosnjoj revoluciji.Tokom tog vremena vratio se na Kubu i uzeo 120 kubanskih dobrovoljaca i vratio se sa njima u Kongo.Njegovi ljudi su se veoma dobro borili, onim kubanskim stilom gerilske taktike, ali revolucionariiz Kinsase nisu i bili su beskorisni protiv Belgijskih placenika.U jesen '65 godine Che je savjetovao Castra da povuce kubansku pomoc.Cheova posljednja revolucionarna pustolovina bila je u Boliviji.On je grubo procijenio revolucionarni potencijal te zemlje i uslijedile su katastrofalne posljedice.Pokusaj je zavrsen njegovim hvatanjem od strane Bolivijanske armijske jedinice i ubistvom dan poslije. Bilo je mnogo nagadjanja kada je Che stvarno ubijen.Da li je to bilo 8.10, 9.10. ili nekog treceg dana? Prema sluzbenim informacijama ubijen je 9.10.1967. godine.Ubio ga je vodnik Jamie Terran, amerikanac, clan CIA-e, oko 13:30h, po lokalnom vremenu.Posljednja zelja mu je bila da umre sa punim stomakom.Bio je svjestan sta ce se desiti i zadnje sto je rekao pred smrt bilo je:"Znajte sad, da ubijate covjeka".Terran je nakon tih rijeci opucao i ubio ga.Ubijen je u Vallegrande-u. 10.10. dva doktora, Moises Abraham Baptista i Jost Martinez Cazo iz Kraljevske bolnice u Vallegrandeu, potpisali su dokument o smrti Che Guevare.U dokumentu stoji da je 9.10. u 17:30h dovezen Ernesto Guevara Lynch, otprilike 40 godina star, zbog smrti izazvane mnogobrojim ranama od metaka u predjelu ekstremiteta i prsnog kosa.New York Times je medjutim izvjestio da je Che ubijen u borbama u nedjelju 8.10.Medjutim jos niko nije bio siguran da je Che uopste mrtav.Tek nakon desetak dana je i zvanicno proglasen mrtvim, mada , su mnogi jos bili sumnjicavi.Njegova smrt je izazvala velike demonstracije protiv USA.U Kubi se na protestnom skupu okupilo oko milion ljudi, a govor je drzao Fidel Castro, koji je Cheov zivot nazvao "sjajnom stranicom u istoriji".1.7.1995. godine Bolivijski general Mario Vargas Salinas je saopstio da je u jednoj masovnoj grobnici pronadjeno tijelo Che Guevare i nekoliko njegovih drugova.13.7.'95. Cheov les je prenesen u Havanu i docekan je od strane Fidela Castra i drugih kubanskih sluzbenika.17.7.'95. Castro i hiljade kubanaca su sahranili Chea u mjestu Santa Clara. HLVS.

    Image Hosted by ImageShack.us

SMRT NACIZMU