hocu pisati, necu pisati...hocu, necu, hocu... eh, opet me latica zeznula. nevjerojatno kako se uvijek na krivi cvijet namjerim. gotovo strasno. no dobro, bez mnogo grintanja. ja i racunalo ionako pupcanom vrpcom vezani zadnjih mjeseci. i godina. htjedoh reci, zbog inih razloga sam ovisnik no prijatelj mi otvorio oci - ipak je sve u oku promatraca; daklem, nisam ja ovisnik o racunalu, vec racunalo o meni.
nda, zivot je sasvim bezivotan. ponekad. pa se smijem dan cijeli. jer, ruku na srce, na balkanu odrastoh. i bas cu, bas cu da ga zaje.... ma zeznem. da, premisljah. jel po domaci ili sa amortizerom. bilstein plinskim. a kao da je bitno. kad jamu strefis, nesto trpjeti mora.
dobro je. dovraga, tako je dobro da tek rijetki znaju.
eto, isteklo vrijeme. a nesto reci htjedoh. konda.
idemo dalje!
Post je objavljen 15.05.2006. u 15:10 sati.