VOLIM TE KAD PRIČAŠ
volim te kad pričaš
u svom ovom ludilu
slutnja gubi privid
ogoljela do kosti
postaje stvarnost
zaboravljena bol
ne želim da te odvlačim
daleko
riječi poput bajke
smiruju samotinju
ne brini neko pamti
svaki tren u godini
sve veze šetnje razgovori
a ti još razmišljaš
vjeruj mi
gledaj moju malu
kako ide niz ulicu
primjećuješ li boju
na njenom obrazu
danas je prvi
dan u proljeću
i ona uživa
kao da je
posljednji
AKO ZNAŠ BILO ŠTO
ne znam što da radim sa sobom
na što misli da bacim
eto stvaram polako pjesmu o tebi
gledam tvoje tijelo
ludujem za njim
i ponavljam u sebi samo jedno
poljubi me
pa mi prste u kosu uvuci
i zagrli me
poljubi me
pa se privi tik uz mene i zapjevaj
ako znaš
bilo što
želim da se stisnem uz tebe
da te milujem
da ti šapućem na uho bisere
da pričam o slobodi
da se glupiram
da ti kažem oh ti ludo jedina
poljubi me
pa mi prste u kosu uvuci
i zagrli me
poljubi me
pa se privi tik uz mene i zapjevaj
ako znaš
bilo što
Post je objavljen 15.05.2006. u 00:21 sati.