Koliko god ovog trena bila tužna, očajna, jadna, izgubljena, zbunjena i ljuta, bijesna…. Najviše sam, jednostavno, razočarana… Od njega ovo nisam očekivala, zaista, od njega zadnjeg. Ponio se kao zadnje smeće i najveće dijete. Što u biti i jest.
Naravno da se nije javio. Znala sam da će tako bit i u redu. Nema beda. Sve pet. No hard feelings. Nema ljutnje. Ali da mi tako nešto napraviš, stvarno, nevjerojatno…
Već pomirena s tim da se neće javit, samo sam mu, u subotu, indirektno, u kontekstu, željela napomenuti da nisam povrijeđena. Iako jesam, kako neću bit, ljudi, pa zaljubljena sam. Po prvi put u životu, on je jedini do kojeg mi je stvarno stalo. No...
I došla ja, a njega – nema. Sati prolaze, nema ga i nema. Svi prijatelji su mu ovdje. Sa mnom. Znači, nije vani. Nema nikakvu. Znači, nije s nekim. Frend ga zove. On doma. Gleda TV i to. On ne gleda TV u subotu naveče. Nikad. Meni se nije javio. Naša priča ga uvijek muči. Ne zna bi li ili ne bi. Znači, izbjegava mene zbog nedostatka smišljenih riječi kojima bi objasnio svoje neobjašnjivo emocionalno stanje. Nisko. Bezveze. Zaista.
Već dugo, dugo vremena znam njegovo razmišljanje - mala je super, ali ja bih nju samo, kak bi on rekao-karao, ona želi vezu, ali bi pristala i samo na seks. To mi je rekla, dokazala i pokazala, na kraju krajeva. Ja nju ne bih htio, kak bi se reklo, povrijediti. Pa ne bum niš. He he.
Ali još je gore što ti njoj to nećeš reći, nego se praviš glup i daješ lažne nade, idiote! Zar nisi dosad vec naučio da zaljubljenim djevojkama moraš takve stvari reći i ponoviti da bi im ušle u glavu? Jer ljudi s osjećajima, ljudi koji vole, uvijek imaju nadu. Koja vlada razumom.Nije svima smisao života pokarat nekog. Neki ljudi vole.
Evo, našla se i glupača koja voli tebe. Glupača koja nakon svih poniženja sa svojom ljubavi ne odustaje. Glupača koja ne traži ništa osim da primiš tu ljubav, jer ona je ima previše. A ne može je pružiti nikom drugom jer je namijenjena tebi.