Normalna je stvar u životu da nas ljudi povrijede i pritom razočaraju, svima se to dogodilo i svima će se to događati. I ovo nije pesimističan način razmišljanja, već nešto s čime se jednostavno treba pomiriti jer je to istina. Nikada ne možete imati potpuno povjerenje u neku osobu, koliko god da vam je ona draga i koliko god mislili da joj možete vjerovati…
Nikad nikom ne reci
gdje te najviše boli.
Nikad nikom ne reci
kog ti srce najviše voli.
Jer ljudi su zli.
Ubost ćete tamo gdje
te najviše boli,
a oduzet će ti onoga
kog ti srce najviše voli!
Prijatelji, poznanici i ljudi koje ne podnosite… svi vam oni na neki način lažu.
Bile to besmislene laži ili ozbiljna izdaja… rijetko kada vam ljudi doista govore istinu. Prijatelj će vam reći da nešto je ili nije, samo da bi se vi osjećali bolje… poznanik kojeg niste vidjeli mjesecima ili godinama kad vas vidi nakon toliko vremena reći će vam kako dobro izgledate, iako ste se vi baš to jutro ustali na lijevu nogu, masna vam je kosa, a kombinacija odjeće na vama dokazuje da ste bili u velikoj žurbi… o ljudima s kojima se ne volite, ne želim ni pričati, iskoristiti će svaku priliku da vas zajebu. I gdje je onda istina… Svi volimo pričati kako smo iskreni… kako ljudima govorimo ono što mislimo… «bez dlake na jeziku»… ali… mislite li da postoji osoba koja je apsolutno iskrena… hm… ako da… onda ona laže sama sebi… a ako ipak ima takve osobe… onda joj molim vas recite adresu mog bloga, pa da se ja dogovorim s njom i upoznam ju….
Trenutno… moje povjerenje u ljude je na minimumu… postoji par osoba kojima, hm, recimo da im vjerujem, ali nije to baš povjerenje, koliko je nada da svijet nije toliko odvratan kako se čini…
Sve ovo pišem… jer… hm… pa… ona sranja iz razreda koja često znam spomenuti… to je nastalo zbog izdanog povjerenja… a onda se našla jedna osoba koja je sve to… svima nama… koji i nismo trebali biti u to upleteni, ali smo se upleli… još više sjebala…
Znate… ima jedna cura… koju ja organski ne mogu smisliti… idem s njom u razred…
ZAŠTO BOŽE!!?!?! ZAŠTO????
E, dakle… ta cura… ja sam nju pitala dal se njoj sviđa jedan dečko… ona je rekla da ne… da kaj je meni… a ja sam ju onda pitala pa zašto onda stalno plaziš po njemu…
Ona je meni rekla da sam joj trebala reći ako mi to smeta, jer da bi ona prestala, mislim, kao, nema smisla da se zbog takve sitnice svađamo… i obećala mi je da će prestati…
Par dana kasnije… znate što sam saznala… ona je rekla tom liku… da sam ja nju preklinjala da ne plazi po njemu i da ga ostavi na miru…
Hello… jel se vama iz pitanja «Zašto onda stalno plaziš po njemu?» čini da sam ja nju preklinjala… meni ne… ako se vama čini… molim vas, recite mi da znam… odnosno… da znam dal bi se trebala zaputiti psihijatru… možda ja imam krivi pogled na svijet… možda su svi ostali normalni… možda sam samo ja luda i glupa… i slijepa..
Post je objavljen 09.05.2006. u 08:27 sati.