ne znam da li samo mene pucaju ovakva stanja ili nas ima više na Majci Zemlji, ali definitivno počinjem shvaćati da sam više, manje vječno nezadovoljna..ne ono u globalu, ne da sam mrgud ili nekaj slično nego ono...stalno jamram i zapravo nikada zadovoljna
uvijek nađem neki kurac kada mi je najljepše, kao da se bojim uživati kada mi je lijepo, pa sad tulim i tražim razloge za tako nešto...
jutros sam se probudila, ušla u tutača, otišla na kvarcanje i poslije s frendićem u šoping
iznenadila sam se s dvije manje torbice, dva grudnjaka i halterima (za dragog ;)), mislim ne da ih on nosi nego eto on voli sve te pizdarije, pa nek se veseli)
svaka normalna žena bi bila zadovoljna nakon šopinga i kavice na suncu
svaka osim mene...
sve je bilo ok do prije par minuta...
jednostavno sam potonula
i umjesto da se veselim nekim ok stvarima, ja sam zabrijala na neke probleme i došlo mi je da se pokrijem dekicom preko glave...
dodatak:
večer je ipak donijela promjenu mog idiotskog raspoloženja...al da me opralo popodne..bome je..
Post je objavljen 06.05.2006. u 16:00 sati.