ne znam da li samo mene pucaju ovakva stanja ili nas ima više na Majci Zemlji, ali definitivno počinjem shvaćati da sam više, manje vječno nezadovoljna..ne ono u globalu, ne da sam mrgud ili nekaj slično nego ono...stalno jamram i zapravo nikada zadovoljna
uvijek nađem neki kurac kada mi je najljepše, kao da se bojim uživati kada mi je lijepo, pa sad tulim i tražim razloge za tako nešto...
jutros sam se probudila, ušla u tutača, otišla na kvarcanje i poslije s frendićem u šoping
iznenadila sam se s dvije manje torbice, dva grudnjaka i halterima (za dragog ;)), mislim ne da ih on nosi nego eto on voli sve te pizdarije, pa nek se veseli)
svaka normalna žena bi bila zadovoljna nakon šopinga i kavice na suncu
svaka osim mene...
sve je bilo ok do prije par minuta...
jednostavno sam potonula
i umjesto da se veselim nekim ok stvarima, ja sam zabrijala na neke probleme i došlo mi je da se pokrijem dekicom preko glave...
dodatak:
večer je ipak donijela promjenu mog idiotskog raspoloženja...al da me opralo popodne..bome je..
Carpe diem...
kako s navršenih tridest godina života izaći iz postpubertetskog svijeta, prestati pušiti, smanjiti kile, krenuti na fittness, ostvariti napokon zadovoljavajuću vezu i na poslu sve one isfrustrirane babe poslati u materinu....
nije Cosmo, nije Sex&City...samo jedna spižđena mala
Is this love that I'm feeling,
Is this the love, that I've been searching for
Is this love or am I dreaming,
This must be love,
'Cos it's really got a hold on me,
A hold on me...
Ovo mi je škola
i drugi puta ću pametnije
jer fališ mi do bola
i znam da bit će još i bolnije
Jer svaka ljubav nova
ruši vjeru u tebe
ovo mi je škola
i drugi puta ću pametnije
Koje su to riječi
što su meni sišle s usana
ne poznajem ni jednu
što bi kazni ovoj bila jednaka
Jer su osveta i ponos dvije sestre blizanke, rođene u ponoć,
jedna malo prije, druga kasnije
Ako ikad vratim vjeru u tebe
i onda lažna nada nikne za mene
Na poljima od snova
ne pušta se korijenje
ovo mi je škola
i drugi puta ću pametnije
