Da, da, živ sam.
Upadoh nedavno u jednu totalno čudnu dimenziju, iz koje se sada pomalo vračam. Mene vam tako uhvati, s vremena na vrijeme neka faza, kad se za nešto zakačim, nema me nigdje (pa tako ni na blogu). Blogi, faza ispitivanja je u tijeku (ali zahtjeva još nešto vremena). TheEnd, evo poslao sam ti obećano.
Ljudi moji, u koji sam brainstorming upao (sam sa sobom), blaaaaah. Radim trenutno na skupljanju meni jako važnih podataka i pokušavam od svega sastaviti veliku sliku (što zna biti problematično, jer mi još fali nekoliko puzzle-i). Biti ćete pravovremeno obaviješteni, čim sve skockam zajedno.
Kaj da velim, na poslu je i dalje sve po starom. Maknuli su me s posla koji sam radio zadnjih godinu i pol, i na taj posao stavili 4-ero ljudi. A ja, kumio i molio za povremenu ispomoć, pa šipak. A gdje sam ja završio? Pazi sad ovo. Počeo sam raditi posao, koji je do sada radilo 4-ero ljudi. Weird, ha? Razmišljam da tražim i 5 plaća (ajd, može i 2, nije beg cicija). No, pomirio sam se s time, čovjek uvijek ima iz nečega učiti, pa ću i ja to tako akceptirati. Nalazim se u situaciji u koju sam se sam stavio i iz toga nešto moram izvući. Između ostalog, kažu i da se dobro, dobrim vraća (što u mom slučaju i nije funkcioniralo, ali ja sam vječiti *FCO). Bilo kako bilo, ništa novoga u poslovnom životu.
Mace su zakooooon. Sutra ih bum fotkal, pa objavim.
*Fucking Crazy Optimist
A za kraj, još nam se jednom (po n-ti puta) bliži kraj svijeta.