Početak prve industrijske revolucije je prekretnica u potrošnji energije. Izumom, tj. usavršavanjem parnog stroja glavni energent postaje kameni ugljen. Stoljeće kasnije kao novi energent javlja se nafta., te raste i važnost zemnog plina. Primjena električne energije počinje početkom 19. st. Usporedno sa većom potrošnjom energije raste i važnost vode kao energenta, tj hidroenergije. Polovicom 20.st. počinje korištenje nuklearnog goriva za komercijalnu proizvodnju električne energije. Iako od malo tog goriva se proizvede veća količina energije,to gorivo dolazi u pitanje. Najveći je problem osiguranje od radioaktivnog značenja i odlaganja nuklearnog otpada.
NEOBNOVLJIVI IZVORI ENERGIJE
Ugljen, nafta, plin i nuklearno gorivo.
Nafta je fosilno gorivo, a nastala je taloženjem ostataka morskih biljaka i životinja prije milijune godina. Iz nje se dobiva 40% ukupne energije. Od šezdesetih i sedamdesetih godina 20.st. zbog velike potražnje nafta se naziva i „crno zlato“. Čak 65% svjetskih zaliha nafte nalazi se na Bliskom Istoku, tj. u saudijskoj arabiji, Iraku, Iranu, UAE, Kuvajtu. Oko 12% svjetskih zaliha su u Latinskoj Americi – Meksiku i venezueli. Veće preostale zalihe su u Ruskoj Federaciji (5%), Libiji(3%), Nigeriji (2%), Kini (2%). Najveći svjetski proizvođač je Saudijska Arabija, pa SAD i Rusija. Najveći svjetski potrošači: SAD, Kanada, Japan i razvijene zemlje Europe. Poznate svjetske rezerve nafte iznose 139 milijardi tona a sa godišnjom potrošnjom od 3,2 milijardi one će biti potrošene u slijedećih 45 godina.
Ugljen se nalazi na drugom mjestu u strukturi energetske potrošnje u svijetu jer daje oko 35% svjetske energije. Nastao je uglavnom tijekom karbona prije oko 300milijuna godina. Kameni ugljen je najkvalitetniji s najvećom energetskom vrijednošću (7000-9000 cal), budući da sadrži 87% ugljika. Primjenjuje se u metalurgiji, kemijskoj industriji, te kao gorivo u termoelektranama. Nešto mlađi je smeđi ugljen, a lignit najmlađi sa 39% ugljika. U svijetu se tijekom godine proizvede više kamenog ugljena nego ostalih vrsta. Najveći proizvođači su Kina, SAD, Indija i Rusija. Najveći proizvođači smeđeg ugljena i lignita su Njemačka, Rusija i SAD. Zalihe ugljena mogle bi potrajati još oko 200 godina.
Prirodni ili zemni ugljen postaje sve važniji energent jer je pogodan za eksploataciju, transport i različite oblike potrošnje. Danas se iz njega dobiva oko 20% energije svijeta. Njegov transport najčešće se obavlja plinovodima ( 75% ukupnog prometa), a ostatak se prevozi tankerima u tekućem stanju. Glavni sastojak plina je metan. Prirodni plin ima široku primjenu jer je kaloričan i čist energent (pri njegovu izgaranju nastaju male količine aeroplutanata). Koristi se kao sirovina u kemijskoj industriji te u proizvodnji električne i toplinske energije. Uz sadašnju potrošnju, rezerve prirodnog plina (152 milijarde metara kubičnih) potrajale bi do 2075. Najveći proizvođači: Rusija i SAD sa 47%, te uz Kanadu i Nizozemsku.
Nuklearna goriva također ubrajamo u skupinu neobnovljivih energenata jer se i njihove zalihe nepovratno troše. Najčešće se koriste izotopi urana (U-235 i U-238) te izotop plutona (Pu-239). Cijepanjem njihovih jezgara stvara se toplina. Iz jedne tone U-235 dobije se više energije nego iz dva milijuna tona nafte. Loše strane pri potrošnji nuklearne energije su veliki troškovi pri izgradnji nuklearne elektrane, proizvodnja velikih količina opasnog radioaktivnog otpada te rizik od nuklearnih havarija. Unatoč pooštravanju zakona o korištenju nuklearne energije danas u svijetu radi 432 nukl.elektrane, 32 su izgradnji, planira se izgradnja još 13. Gotovo sve razvijene zemlje koriste nuklearnu energije, a osobito Velika Britanija, Francuska, Njemačka i Japan.
OBNOVLJIVI IZVORI ENERGIJE
Voda je dosada najčešće korišten obnovljiv izvor energije. Vodena energija čini gotovo 98% ukupno dobivene energije iz obnovljivih izvora. Energija vode koristi se širom svijeta te je u nekim zemljama važan izvor električne energije. Tako npr. u Norveškoj ona čini 99% ukupno proizvedene električne energije, u Kongu 97%, a u Brazilu 96%. Najveći proizvođač hidroenergije je Kanada koja korištenjem vode proizvede 62% energije.
U pojedinim krajevima svijeta kao energent koristi se vruća voda i vodena para iz unutrašnjosti Zemlje ili tzv. geotermalna energija. Zemlje koje ju koriste su Japan, Island, Novi Zeland, Italija i SAD.
Sunce je neiscrpan izvor energije, a solarna energija ima velike mogućnosti korištenja ovisno o geografskoj širini. Danas se ona najčešće upotrebljava kao toplinska energija. Moguća je i izravna pretvorba solarne energije u električnu struju pomoću fotoelektričnih ćelija, ali je koeficijent iskoristivosti malen.
Biomasu čini organski materijal koji djelovanjem Sunčeve energije i sam postaje energent. Najčešće se u biomasi nalazi drvo, ostaci žitarica i stajski gnoj,.Fermentacijom nastaje plin metan koji je vrlo kvalitetan energent. U brazilu se iz šećerne trske proizvodi etanol. Danas se u svijetu iz biomase (repičinog ulja) proizvodi bio-diesel koji se koristi kao pogonsko gorivo u gradskom autobusnom prijevozu.
Snagu vjetra čovjek koristi od davnina, ali su je potisnuli drugi energenti. Razvijene zemlje nastoje vjetar iskoristiti za dobivanje električne energije gradeći suvremene „farme vjetra“. To su skupine turbina koje pokreće vjetar pretvarajući kinetičku energiju u električnu. Vodeće zemlje u iskorištavanju tog energenta su SAD, Njemačka i danska.
INDUSTRIJA – gospodarska djelatnost koja primjenom strojeva i mehaniziranog radnog procesa ostvaruje masovnu i standardiziranu proizvodnju. Ona je prerađivačka gospodarska grana a karakterizira je brz razvoj i sve veća produktivnost. Utječe na dinamiku i sastav stanovništva. Osim radne snage, kapitala, prometne povezanosti i tržišta, važan čimbenik razvoja industrije su i sirovine. (tvari uzete iz prirode uglavnom u neprerađenom stanju, a služe za daljnju preradu). Mogu biti organskog podrijetla ali i fosilna goriva. Danas se smanjuje upotreba klasičnih sirovina te se umjesto njih proizvode sintetičke sirovine. Danas se na sirovine gleda sa ekološkog aspekta. Govori se o načinu proizvodnje i primjeni kako ne bi došlo do onečišćenja okoliša gomilanjem otpada. U tom smislu, razvijeni su načini prerade (reciklaže) već korištenih sirovina koje sada kao sekundarne sirovine mogu poslužiti u proizvodnom procesu. Velik broj sekundarnih sirovina može se nakon uporabe ponovno preraditi i time dobiti tercijarne sirovine.
Rudarstvo se bavi pronalaženjem, vađenjem, transportom i oplemenjivanjem mineralnih sirovina iz zemlje. Mineralne sirovine dobivaju se iz rude, a najviše se cijene rude koje u većem postotku sadrže metale. Zbog procesa ekstrakcije, rudarstvo ponekad nazivaju i ekstraktivnom industrijom. Rude se dijele u 3 skupine: rude za dobivanje metala u crnoj metalurgiji, rude za dobivanje metala u obojenoj metalurgiji i rude koje sadrže plemenite i rijetke metale.
Post je objavljen 03.05.2006. u 06:09 sati.