Dakle, katkad su mi brži konji nego samari. Skačem pred rudo. Skočim prije negoli kažem hop. Pišem kritički i cinično nastrojene postove prije negoli provjerim sve izvore i potvrdim da imam pravo, odnosno krivo. U svom postu od 19. 4., Minus za Iskon (neću stavljati link, scrolajte malo dolje, molim), optužila sam ih da nemaju prevoditelje i da izvade prvi rječnički ekvivalent i prikelje ga u kontekstu glavnih vijesti. Spustite li se još malo niže, vidjet ćete da ima još ljudi koji su mislili da imam pravo i da ne postoji nikakva etiketa, već diskografska kuća. Sve do danas, kad se jedna čitateljica (još malo niže) sablaznila nad mojim neznanjem aka neinformiranošću.
I onda sam učinila ono što sam morala i prije posta od 19.4.: upisala pojam diskografska etiketa u Google. I dobila cca 200 stranica s tom sintagmom (kad bih promijenila padež, bilo bi ih još i više). I zamislila se.
Ovim se putem ispričavam Iskonu i minusu koji sam im dala (iako vjerojatno nisu pretrpjeli nikakvu duševnu bol niti financijski gubitak zbog toga), budući da nisu jedini koji diskografsku kuću zovu etiketom! Pojam očigledno postoji i rabi se, ali pitanje je njegova podrijetla i točnosti, jer mnogo se toga piše i govori, a baš nije u skladu s normama, ifjunouvotajmin. Imam par svojih teorija i o porijeklu etikete, ali s obzirom na sadašnje stanje stvari, bolje da se poklopim ušima i šutim! Hop!
Post je objavljen 26.04.2006. u 23:31 sati.