Marketing
"VOLJELA BIH SE ZATVORITI U ORAHOVU LJUSKU, BITI NOŠENA NEMIRNIM MORIMA I OSJEĆATI SE KLJALJICOM BESKRAJNIH PROSTRANSTAVA"
Postoji li put odavde do vječnosti?
Postoji li granica u beskonačnosti?
Jer ako postoji jako bih voljela da moja noga tim putem kroči. Ne znam jel' smijem vjerovati u nebeska prostranstva, no ako postoje, oh kako rado bih voljela zagospodariti njima!
Maknuti se iz ovoga svijeta tuge, svijeta gdje ništa nije važnije od materijalnog, gdje je među milijardama ljudi teško pronaći čovjeka!!
Naime, jednom sam vjerovala u ljude, a sada sam sama! Jednom sam vjerovala u nemoguće, a sada mi se i moguće čini tako daleko!
Na moje lice sve češće kapaju suze. Spas sam pronašla u samoj sebi! Čini se nevjerojatno ,zar ne?!
Zatvorila sam se u svoju ljusku ,slušam svoje srce i svoje drugo Ja koje negdje duboko u meni progovara. Povukla sam se u svoj nedodirljivi svijet. Svijet svojih ideala, želja, snova… I ja sam sama postala dio svemira kojeg nosim u sebi!
U toj ljusci, otvorila sam nova obzorja prema svijetu. Želim ići do dalekih obala ,želim uroniti u dubine modrih prostranstava i postati dio zvjezdane prašine! Ovaj svijet je tako čudan! Različit od mojih ideala! Zato i jesam u svojoj ljusci!
Teško ju je probiti jer je već duže vrijeme tu. No, ljudi se baš i ne trude previše da je probiju, kao da sam postala nevidljiva. Pitam se onda jel' problem u meni?! Zar je tako teško s upaljenom svjetiljkom točno u podne pronaći čovjeka?!?
Svijet i ljudi su postali za mene nepobitna oluja, a ja snalažljivi lađar. Plačem svojim tražim miran zaton ili san, i pronašla sam ga u tvrdom oklopu!
Teško je, nije lako ni lijepo bit sam,ali tu sam slobodna, neukrotiva nitko me ne može uloviti! Izvan ljuske sam vezana i slomljenih krila. Jer, probudim se ujutro i znam da je preda mnom samo još jedan novi dan. Skupljam snagu za susret s ljudima ljudožderima koji čekaju svoj doručak. No, kad im se predaš, misliš griznuti će samo malo i pustiti te na miru, ali ne, oni neprestalno traže još i još….više nego što im ja mogu dati. No, takvi ljudi više ne prodiru u moj oklop, moju ljusku, moj svijet!
Na svijetu postoji mnogo ljudi koji su već odustali od života. Ne srde se, ne plaču, tek čekaju da vrijeme prođe! Nisu prihvaćali životne izazove i život ih više ne izaziva. Možda ista opasnost prijeti i meni, no ja ću se oduprijeti, sukobiti se sa životom i neću(ne ću
) odustajati!!!!
Koliko god mi bilo lijepo sada u ovom mom svijetu, znajte da tu neću vječno ostati! Ljuska će mi postati premala i probiti ću se iz nje. Onda ću u ovom svijetu tražiti svoju zvijezdu vodilju i sigurnim stopama koračati kroz život!!!!!
Makarska ,26.05.2004.god.
Post je objavljen 26.04.2006. u 21:31 sati.