tonkin kutak:-)
srijeda, 26.04.2006.
"VOLJELA BIH SE ZATVORITI U ORAHOVU LJUSKU, BITI NOŠENA NEMIRNIM MORIMA I OSJEĆATI SE KLJALJICOM BESKRAJNIH PROSTRANSTAVA"
Postoji li put odavde do vječnosti?
Postoji li granica u beskonačnosti?
Jer ako postoji jako bih voljela da moja noga tim putem kroči. Ne znam jel' smijem vjerovati u nebeska prostranstva, no ako postoje, oh kako rado bih voljela zagospodariti njima!
Maknuti se iz ovoga svijeta tuge, svijeta gdje ništa nije važnije od materijalnog, gdje je među milijardama ljudi teško pronaći čovjeka!!
Naime, jednom sam vjerovala u ljude, a sada sam sama! Jednom sam vjerovala u nemoguće, a sada mi se i moguće čini tako daleko!
Na moje lice sve češće kapaju suze. Spas sam pronašla u samoj sebi! Čini se nevjerojatno ,zar ne?!
Zatvorila sam se u svoju ljusku ,slušam svoje srce i svoje drugo Ja koje negdje duboko u meni progovara. Povukla sam se u svoj nedodirljivi svijet. Svijet svojih ideala, želja, snova… I ja sam sama postala dio svemira kojeg nosim u sebi!
U toj ljusci, otvorila sam nova obzorja prema svijetu. Želim ići do dalekih obala ,želim uroniti u dubine modrih prostranstava i postati dio zvjezdane prašine! Ovaj svijet je tako čudan! Različit od mojih ideala! Zato i jesam u svojoj ljusci!
Teško ju je probiti jer je već duže vrijeme tu. No, ljudi se baš i ne trude previše da je probiju, kao da sam postala nevidljiva. Pitam se onda jel' problem u meni?! Zar je tako teško s upaljenom svjetiljkom točno u podne pronaći čovjeka?!?
Svijet i ljudi su postali za mene nepobitna oluja, a ja snalažljivi lađar. Plačem svojim tražim miran zaton ili san, i pronašla sam ga u tvrdom oklopu!
Teško je, nije lako ni lijepo bit sam,ali tu sam slobodna, neukrotiva nitko me ne može uloviti! Izvan ljuske sam vezana i slomljenih krila. Jer, probudim se ujutro i znam da je preda mnom samo još jedan novi dan. Skupljam snagu za susret s ljudima ljudožderima koji čekaju svoj doručak. No, kad im se predaš, misliš griznuti će samo malo i pustiti te na miru, ali ne, oni neprestalno traže još i još….više nego što im ja mogu dati. No, takvi ljudi više ne prodiru u moj oklop, moju ljusku, moj svijet!
Na svijetu postoji mnogo ljudi koji su već odustali od života. Ne srde se, ne plaču, tek čekaju da vrijeme prođe! Nisu prihvaćali životne izazove i život ih više ne izaziva. Možda ista opasnost prijeti i meni, no ja ću se oduprijeti, sukobiti se sa životom i neću(ne ću
) odustajati!!!!
Koliko god mi bilo lijepo sada u ovom mom svijetu, znajte da tu neću vječno ostati! Ljuska će mi postati premala i probiti ću se iz nje. Onda ću u ovom svijetu tražiti svoju zvijezdu vodilju i sigurnim stopama koračati kroz život!!!!!
Makarska ,26.05.2004.god.
| travanj, 2006 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
"Dođi da vidiš,dođi da se diviš, i poželjet ćeš ovdje da....."hehe.....:-)prosudi sam....
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
govornicka.blog.hr
POVRATAK (Dobriša Cesarić)
Ko zna (ah,niko,ništa ne zna.Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti - velim,
Ali ja ne znam da li da je želim,
Ili ne želim.
U moru života što vječito kipi,
Što vječito hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju sopet
Možda iste kapi-
I kad prođe vječnost zvjezdanim putem,
Jedna vječnost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu naći
Neka ista usta.
Možda ćeš se jednom uveče pojavit
Prekrasna, u plavom,
Ne sluteći da si svoju svjetlost lila
Mojom davnom javom,
I ja, koji pišem srcem punim tebe
Ove čudne rime,
Oh, ja neću znati,čežnjo moje biti,
Niti tvoje ime!
Pa ako i duša u tome trenutku
Svoje uho napne,
Sigurnim će glasom zaglušiti razum
Sve što slutnja šapne;
Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom
Pogledat ko stranci,
Bez imalo svijesti koliko nas vežu
Neki stari lanci.
No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće
Ko sunce u krugu,
I nosi nam opet ono što je bilo:
I radost, i tugu.
I sinut će oči, naći će se ruke,
A srca će dići-
I slijepi za stope bivšega života
Njima ćemo ići.
Ko zna(ah,niko,niko ništa ne zna.Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti - velim,
Ali ja ne znam da li da je želim,
Ili ne želim.
(meni nešto najdraže šta postoji u svjetskoj i hrv.književnosti:-).....)
HM...PAR CITATA, STIHOVA, MIŠLJENJA...ŠKRABAM UGLAVNOM
I budi takva kakva jesi ,ne mijenjaj se za sva blaga. Uvijek nek ti misao resi ona tiha patnja draga, ma koliko bila žena, uvijek više tajna budi .Budi šutnja al iskrena nek te vječno slute ljudi…..
PIŠEM PISMO TINTA MI SE PROLI, DALEKO JE ONAJ KO ME VOLI!!!O MOJ DRAGI KARAMELO MOJA , PITAJ NANU OĆUL BITI TVOJA?!VOLI, VOLI, DALEKO JE KO ME VOLI…..(Tamara Obrovac)
«Nijedan Čovjek nije Otok, sasvim sam za sebe. Svaki je čovjek dio kontinenta, dio Zenlje. Smrt svakog Čovjeka smanjuje mene, jer sam obuhvaćen u čovječanstvu. Nikad ne pitaj kome zvono zvoni – Tebi zvoni!! (E.Hemingway)
JEDNOM MOMKU!(od mene)
Prolazeći kroz ove godine misleći da smo stvoreni jedno za drugo, stvorilo je u meni iluziju :Da si moj princ na bijelom konju!» Imao si prilika biti sa mnom, više nego što će ih vjerojatno itko drugi moći imati, a ti ih nisi znao iskoristiti! A sada…sada sam nova osoba, okrećem novi list života! Ali bez obzira na sve, u meni UVIJEK možeš naći PRIJATELJA!!!
LJUBAV NIJE SREĆA! – Znaš li kad mi reče? LJUBAV- to je rana, i ta rana peče!- LJUBAV BOLI, BOLI KAO ŽIVOT BOLI…(A.G. MATOŠ)
AKO JE LJUBAV GRIJEH- JA SAM VELIKI GREŠNIK!!!
Kada jednom budeš shvatio koliko si mi u životu značio, koliko sam te voljela, koliko me je zbog tebe duša boljela, bit će kasno i valjda će ti biti jasno da će ti život biti kazna teška i da ću za tebe biti nepopravljiva greška…