Neznam šta bi rekla...čitala sam neke postove i to je baš tužno sve zajedno....istina, anoreksija vodi bulimiji u većini slučajeva, jer ako se stalno odričeš hrane moraš jednom posustati i onda se javlja onaj osjećaj krivice, i povraćanje....najgore od svega, ja nakon nekog vremena apstinencije zaboravim na zlo bulimije, u stilu, neće mi ništa biti ako to opet napravim-pa ne radim to svaki dan! I onda mi nakon dan-dva(kao npr.danas) bude žao...ali jebiga....Mia kao da me drži i sprečava da budem sretna....nekoliko dana prođu, sve super, a onda nakon toga...neka depresija bez razloga. I onda moje povraćanje koje je sad možda tek tako-da imam razloga biti u depresiji. Jer vjerujem da inače nemam. Neznam,dal se ikad itko osjeća tužno bez razloga? Ja imam užasne promjene raspoloženja;pola sata sreće kojih poklopi pola sata bediranja. A neznam zašto i to je najtužnije. Neka melankonija. Vidim da na svim postovima ima uspona i padova; oko ane i mije sve se vrti. Zašto? Voljela bi da to znam a vjerujem i još mnogi drugi. Možda da znamo razlog mogli bi i prestati s time? Neznam. Malo sam izgubljena u zadnje vrijeme. Nekad kao da nemam poticaj za ništa...a to je najgore. Jer čovjek bez želja,poticaja,motiva....kao da je mrtav čovjek.
Post je objavljen 20.04.2006. u 09:50 sati.