Svaku vecer ispruzenim dlanovima teces
i znam da gubim mir jer te nema.
Po mojim omiljenim mislima naslanjas grudi
i ja ih predivne nemirno sluzim,
ceznem i uzdisem.
Kad ugledam svoja ramena kako sama leze
i sjetim se tvoje kose na uzglavlju,
pocinjem vristati u sebi, okrenem se zidu
i u sjeni grubog glasa opsujem.
Vrtim se i uzdahe u grlu stezem,
a moja muskost kipi i neda mi mira,
ludim i osjecam se poklopljen od noci.
Duguju mi vrijeme ispirku za tvoje izmisljeno tijelo
i neka mi vise ne zavarava samocu,
dobro znam sto su sokovi koji tobom teku,
njihove slasti u meni itekako gore
i izvori me stalno u preponama ljube.
Dok u tisini stenjem, otvaras se sjenom
i po zidu cjelim likom pleses,
a u meni tvoja koza na pokrete mirise.
Prilazis i pogledom me oko struka hvatas
i ja u tebi svom snagom zadrhtim,
tad se i noc oblije nasim zanosom,
a u sobi, kao da se vrijeme u snove mijenja
jer te imam vise nego na pocetku veceri.
Zal Kopp
Post je objavljen 16.04.2006. u 23:37 sati.