LOTOS
16.04.2006., nedjelja
ZANOS SAMOCE
|
Svaku vecer ispruzenim dlanovima teces i znam da gubim mir jer te nema. Po mojim omiljenim mislima naslanjas grudi i ja ih predivne nemirno sluzim, ceznem i uzdisem. Kad ugledam svoja ramena kako sama leze i sjetim se tvoje kose na uzglavlju, pocinjem vristati u sebi, okrenem se zidu i u sjeni grubog glasa opsujem. Vrtim se i uzdahe u grlu stezem, a moja muskost kipi i neda mi mira, ludim i osjecam se poklopljen od noci. Duguju mi vrijeme ispirku za tvoje izmisljeno tijelo i neka mi vise ne zavarava samocu, dobro znam sto su sokovi koji tobom teku, njihove slasti u meni itekako gore i izvori me stalno u preponama ljube. Dok u tisini stenjem, otvaras se sjenom i po zidu cjelim likom pleses, a u meni tvoja koza na pokrete mirise. Prilazis i pogledom me oko struka hvatas i ja u tebi svom snagom zadrhtim, tad se i noc oblije nasim zanosom, a u sobi, kao da se vrijeme u snove mijenja jer te imam vise nego na pocetku veceri. Zal Kopp |
