Mislim da se danas konacno osjecam malo bolje. U utorak sam cijeli dan hodala okolo kao neki zombi. Morala sam dosta toga obaviti, ali sve sam to radila kao da sam na automatskom pilotu. Pred ocima mi je stalno bila kao neka magla, nisam nista ni nikoga ni vidjela ni primjecivala. Jucer sam se jos uvijek osjecala kao da sam bolesna i kao da je sva tezina svijeta na mojim ramenima. Danas konacno primjecujem mali napredak i konacno pocinjem vise-manje normalno funkcionirati.
Iako nije da imam neke super vijesti. Jutros rano ujutro smo imali hitni sastanak na kojem nam je sefica rekla da ce odreden broj ljudi sa stalnim ugovorom biti otpusten. Nije nam mogla reci puno detalja, ali se u svakom slucaju cini da ce slijedeci utorak biti DAN D. Ako imas stalni ugovor, ovo je sto bi ti se slijedeci utorak moglo dogoditi:
1. Nitko te nece nazvati i to znaci da za sada imas posao.
2. Nazvat ce te glavni direktor i obavijestiti te da tvoja funkcija vise ne postoji, ali da ces dobiti novu funkciju unutar firme.
3. Nazvat ce te glavni direktor i obavijestiti te da tvoja funkcija vise ne postoji i da neces dobiti novu funkciju unutar firme.
Ocito je da je slucaj 3 najgori i mislim da ce se upravo to meni dogoditi. Zato smo Bart i ja odmah danas zatrazili pravnu pomoc da se savjetujemo i pitamo sto mi je ciniti u ovakvoj situaciji. Osim toga ne mogu vise nista napraviti. Moram strpljivo cekati i nadati se da cu barem jos par mjeseci imati posao i da cu nakon sto me otpuste dobiti bar neku otpremninu. U meduvremenu moram traziti oglase za posao, slati molbe i to je to. Sto drugo mogu jos napraviti? Mislim nista. U svakom slucaju cu se truditi ne prepustiti se depresiji. Stvarno se MORAM skoncentrirati na pozitivne stvari. Ovo nije smak svijeta.
OVO NIJE SMAK SVIJETA.
Post je objavljen 13.04.2006. u 13:41 sati.