I eto mene... Dan je počeo dobro... I završio... Ujutro me tata probudio jer su on i mama morali u agenciju nešto bla... I onda sam tek stvarno skužila da se ja uskoro selim... Nemrem blivit... Navikla sam se na sve ovo skupa zajedno.... Ali život je jednosmjerna cesta.... I onda sam malo prestala mislit i čula ptičice kako pjevaju... Baš lijepo i nisam se htjela ustat... A morala sam... I učila prehranu... I opet se nisam javila.... I skužila sam da na kompu imam onu pjesmu: Stojim na kantunu glava u balunu.... Ajme, baš me oraspoložila... Uvijek se sjetim mog Svođe jer smo na tu pjesmu započinjali onaj naš dijalog na dan škole... Kako i je to bilo lijepo... NE ZABORAVI LIJEPE DANE; AKO IH ZABORAVIŠ; NIKADA SE VIŠE NEĆE VRATITI...
I tako sam išla u školu i kiša je počela, pa me bacila u bed, nije mi tlaka kiša, nego kišobran, pa mi je sve skupa tlaka.... I tako... I od Rijeke do Opatije sam mislila o navikama... I na kraju sam zaključila da sve što postane navika nije više dobro, čak i ako je to kako drugi kažu "lijepa navika"... Jer grozno je kad nešto radiš tek toliko da radiš, kad nemaš neku volju za tim... Ako ti je navika smijat se, ako si u bedu nemoraš se smijat, jer bi to bilo zavaravanje i to ne bi bio ti... I na tisuću drugih primjera... Jer onda si s vremenom i ti postaneš navika... E, onda sam upotrijebila krivu riječ maloprije, nisam se navikla na to sve skupa, nego volim to sve skupa.... Škola je bila ok... I tako... Baš volim ovu prof. iz hrvatskog.... Da.... I nebo je bilo tako jako 7.sat... Koje boje, oblici, sjene, sunce, kontrasti, sve... I kasnije mi je pobjegla 32-a pred nosom, pa sam poludila, pa sam čekala drugu i jela sladoled i pričala sa svije frendice i molim vas ko i njih da ne mislite uvijek što drugi misle, da kupite nešto što vam se sviđa, bez obzira na to što to već neko iz razreda ima... MA nemojte se zamarat s takvim stvarima... Užas je kad se prilagođavaš nečemu što se ni tebi samom ne sviđa.... Piči svoje... Ostani svoj... I tako... Pri ulazu u bas su me gurali toliko da sam počela padat, pa sam se uhvatila za neku curu...još je to i dobro... Jednom sam htjela zakoračit na 1.stepenicu, a nisam uspjela jer su me nosili, pa sam se s nogom zabila u tu stepku i imala šljivu na nozi par dana, jednom se neka cura gurala i zapeo mi je prsten za njenu torbu i tako mi je skoro otkinula prst....Na foto sam kasnila nekih 45 minuta, nije bio profesor, nego jedna druga zanimljiva osoba i pričala je svoj doživljaj, meni je to bilo tako lijepo slušati... Tako spontano, kao:idemo?, ajmo!.... Ma baš mi je bilo fora i onda sam se sjetila ljeta... Baš mi je bilo lijepo....
Post je objavljen 11.04.2006. u 22:28 sati.