ja nisam luzer....

11.04.2006., utorak

Mala truba svira dalje...

I eto mene... Dan je počeo dobro... I završio... Ujutro me tata probudio jer su on i mama morali u agenciju nešto bla... I onda sam tek stvarno skužila da se ja uskoro selim... Nemrem blivit... Navikla sam se na sve ovo skupa zajedno.... Ali život je jednosmjerna cesta.... I onda sam malo prestala mislit i čula ptičice kako pjevaju... Baš lijepo i nisam se htjela ustat... A morala sam... I učila prehranu... I opet se nisam javila.... I skužila sam da na kompu imam onu pjesmu: Stojim na kantunu glava u balunu.... Ajme, baš me oraspoložila... Uvijek se sjetim mog Svođe jer smo na tu pjesmu započinjali onaj naš dijalog na dan škole... Kako i je to bilo lijepo... NE ZABORAVI LIJEPE DANE; AKO IH ZABORAVIŠ; NIKADA SE VIŠE NEĆE VRATITI...
I tako sam išla u školu i kiša je počela, pa me bacila u bed, nije mi tlaka kiša, nego kišobran, pa mi je sve skupa tlaka.... I tako... I od Rijeke do Opatije sam mislila o navikama... I na kraju sam zaključila da sve što postane navika nije više dobro, čak i ako je to kako drugi kažu "lijepa navika"... Jer grozno je kad nešto radiš tek toliko da radiš, kad nemaš neku volju za tim... Ako ti je navika smijat se, ako si u bedu nemoraš se smijat, jer bi to bilo zavaravanje i to ne bi bio ti... I na tisuću drugih primjera... Jer onda si s vremenom i ti postaneš navika... E, onda sam upotrijebila krivu riječ maloprije, nisam se navikla na to sve skupa, nego volim to sve skupa.... Škola je bila ok... I tako... Baš volim ovu prof. iz hrvatskog.... Da.... I nebo je bilo tako jako 7.sat... Koje boje, oblici, sjene, sunce, kontrasti, sve... I kasnije mi je pobjegla 32-a pred nosom, pa sam poludila, pa sam čekala drugu i jela sladoled i pričala sa svije frendice i molim vas ko i njih da ne mislite uvijek što drugi misle, da kupite nešto što vam se sviđa, bez obzira na to što to već neko iz razreda ima... MA nemojte se zamarat s takvim stvarima... Užas je kad se prilagođavaš nečemu što se ni tebi samom ne sviđa.... Piči svoje... Ostani svoj... I tako... Pri ulazu u bas su me gurali toliko da sam počela padat, pa sam se uhvatila za neku curu...još je to i dobro... Jednom sam htjela zakoračit na 1.stepenicu, a nisam uspjela jer su me nosili, pa sam se s nogom zabila u tu stepku i imala šljivu na nozi par dana, jednom se neka cura gurala i zapeo mi je prsten za njenu torbu i tako mi je skoro otkinula prst....Na foto sam kasnila nekih 45 minuta, nije bio profesor, nego jedna druga zanimljiva osoba i pričala je svoj doživljaj, meni je to bilo tako lijepo slušati... Tako spontano, kao:idemo?, ajmo!.... Ma baš mi je bilo fora i onda sam se sjetila ljeta... Baš mi je bilo lijepo....
- 22:28 - Komentari (18) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< travanj, 2006  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

sve je to u glavi....

Linkovi

Svirajte mi jesen stiže- Đorđe Balašević

Toga jutra sam stigao putničkom klasom
pa kući sa stanice časom
kroz bašte i prečice znane
a u vojsci sam stekao druga do groba
i hroničnu upalu zgloba
suvenir na stražarske dane

Ušao sam na prstima
mati beše već budna
i brzo se prekrstila
reče, prošlo je ko za čas
baš si stigao dobro
jer svatovi su tu do nas
pa će ti svirati, a ti ćeš birati

Svadba beše ko svadba
i šta da se priča
parada pijanstva i kića
i poznata cura u belom
već po redu poželeh im zdravlja i sreće
iz ruku mi otela cveće
i sakrila pogled pod velom

Tad me spaziš cigani
kum je tražio pesmu
al´ ja sam stig`o, briga njih
širok osmeh i zlatan zub
znam da nije ti lako
al´ danas nemoj biti grub
nego zapovedi šta ćemo svirati

Svirajte mi jesen stiže dunjo moja
jesen rana, nek zazvone tambure u transu
znam da nije pesma ova za veselje i svatovac
al´ ja moram čuti tu romansu

Svirajte mi jesen stiže, dunjo moja
polagano da mi ne bi koja reč promakla
sklon`te čaše i bokale
razbio bih svet od šale
da je samo slučajno od stakla, dunjo moja

Retko odlazim kući, a pišem još ređe
i slike su bleđe i bleđe
pa lepe potiskuju ružne
al´ nekad piručim piće
i tako to krene
pa stignem u svatove njene
sve prave su ljubavi tužne

Nikom ne pričam o tome
brzo dođe taj talas
i znam da ću da potonem
spas mi donose cigani, oni imaju srce
za svakog od nas, briga njih
oni ne pitaju šta da sviraju

Svirajte mi jesem stiže, dunjo moja
jesen rana, nek zazvone tambure u transu
znam da nije pesma ova
za veselje i svatovac
al´ ja moram čuti tu romansu

Svirajte mi jesen stiže, dunjo moja
polagano da mi ne bi koja reč promakla
sklon´te čaše i bokale
razbio bih svet od šale
da je samo slučajno od stakla, dunjo moja