Pregled posta

Trebaju li na posebna znanja za ruralni razvitak?

Seoski svijet ima svoje posebnosti koje je nužno poštovati pri projektiranju ruralnoga razvitka. Prije svega valja voditi računa o činjenici da je seosko društvo nedjeljivo vezano uz prirodu, dakle uz prostorne čimbenike, pa prostor određuje njegova glavna obilježja. S gradom je posve drukčije; on je više vezan uz tehnički svijet. Upravo na toj razlici temelje se različitosti pristupa seoskom i gradskom razvitku. Posebnost ruralnoga razvitka traži specijalizirane stručnjake. U nas se još uvijek na odnos sela i grada gleda u klasičnim obrascima, kao na odnos modernog i tradicionalnog. U takvu obrascu selo je sve što nije grad, mjeri ga se urbanim kriterijima, njegov razvitak modelira se (ako se uopće modelira) prema gradskim zahtjevima i potrebama.
Selo je u takvu konceptu komplement, dodatak gradu i nema izgleda da preživi kao samosvojna "drukčija" naseljska jedinica.

Iz odnosa seoskoga prostora i malih seoskih društava nastao je današnji krajolik, koji je više obrađena priroda, dakle više je poljoprivredni, humanizirani krajolik nego što je posve prirodan. Gustoća stanovništva je niska i prevladava zelenilo. Taj je krajolik vrlo čitak, natopljen znakovima, simbolima i bogat je izvor identitetskih obilježja. U njemu se ogleda povijest kraja, kultura ljudi koji ondje žive, kulture koje ondje uspijevaju, agrarna struktura, tip naselja, veličina obitelji, organizacija socijalnoga života sela i još štošta.
Bogatstvu i raznolikosti seoskoga svijeta pristaje modernizacijski pristup, jer takav pristup isključuje ekskluzivnost bilo kojega segmenta unutar razvojnoga projekta. U Hrvatskoj se na to često zaboravlja, pa se u cijelom projektu modernizacije zaboravilo modernizirati pristup razvitku sela.

Društveni, politički i ekološki problemi preplavljuju hrvatska sela i poljoprivredu kao tradicionalnu djelatnost koja je temelj seoske društvenosti. U njihovu rješavanju manje smo angažirani, oni se smatraju manje važnima, ne ustraje se na stručnosti u njihovu identificiranju, analizi i rješavanju. Ovi problemi zanemaruju se u odnosu na popis gospodarskih problema za koje se vjeruje da ih se može riješiti jedino uz pomoć obilnih i što jeftinijih novčanih sredstava. Ovakav je pristup na djelu u Hrvatskoj i u prvi plan stavlja agronomske, veterinarske i tehničke discipline, a isključuje ostale. Nužna je posljedica da o selu govore i pišu, ali i odlučuju, uglavnom stručnjaci spomenutih profila. Društveni i ostali problemi, smatra se, riješit će SČ rješavanjem gospodarskih. Ukupan nadzor nad ruralnim razvitkom preuzelo je Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva, iako problemi s kojima se susreće ruralni razvitak prelaze snage i kompetenciju jednoga ministarstva. U riješavanju razvojnih ruralnih problema nužna je horizontalna suradnja mnogih ministarstava i mnogih stručnjaka različitih profila.

Maja Štambuk

Post je objavljen 09.04.2006. u 11:07 sati.