|
FALI MI ...
Fali mi miris zemlje crne,
fali mi 'rast, nemam žira,
duša mi prazna, srce trne.
Nema bez tebe sreće ni mira.
Fale mi široki pusti drumovi,
fala mi konji i klopot kola,
fale mi sela topli domovi.
Sve mi to fali, umirem od bola.
Fali mi mjesec da snove krade,
fali mi pjesma da zore budi,
fali mi, fali al' nema nade,
fale mi moji dragi ljudi.
Fali mi njivâ, paorskog truda,
brez nji' mi tvoja slika ni cila,
žuljave ruke, tvrde ko ruda.
Ta cilu te volim Slavonijo mila!
Fali mi suncem obraz opalit,
umorne oči pune mu brige,
šta biće sutra, kog sveca slavit.
A glava puno kike side.
Fali mi šuma 'rastova stara,
fali mi stan, koljeba na Ritu,
fali mi sunce, đerma kraj bunara,
fali mi crveni mak u žitu.
Fali mi lepinja, friškog kruva,
fali i sajtluk, od dude bure,
fali mi avlije lipa duva,
fale mi tvoje pijane tambure.
Fali mi tvoje zlatno ruvo,
fali mi inat, tvoja dika,
fali mi sve štaj dida sačuvo.
Fališ mi cila, Šokadijo lipa!
Sve mi to fali, godinama tražim,
umirem dugo, na rate al' zbilja,
praznu dušu lažima blažim.
Ta fališ mi draga, Slavonijo mila!
06.listopada 2005.
|
09.04.2006., nedjelja
Trebaju li na posebna znanja za ruralni razvitak?
|
"Razvojne perspektive ruralnog svijeta"
Seoski svijet ima svoje posebnosti koje je nužno poštovati pri projektiranju ruralnoga razvitka. Prije svega valja voditi računa o činjenici da je seosko društvo nedjeljivo vezano uz prirodu, dakle uz prostorne čimbenike, pa prostor određuje njegova glavna obilježja. S gradom je posve drukčije; on je više vezan uz tehnički svijet. Upravo na toj razlici temelje se različitosti pristupa seoskom i gradskom razvitku. Posebnost ruralnoga razvitka traži specijalizirane stručnjake. U nas se još uvijek na odnos sela i grada gleda u klasičnim obrascima, kao na odnos modernog i tradicionalnog. U takvu obrascu selo je sve što nije grad, mjeri ga se urbanim kriterijima, njegov razvitak modelira se (ako se uopće modelira) prema gradskim zahtjevima i potrebama.
Selo je u takvu konceptu komplement, dodatak gradu i nema izgleda da preživi kao samosvojna "drukčija" naseljska jedinica.
Iz odnosa seoskoga prostora i malih seoskih društava nastao je današnji krajolik, koji je više obrađena priroda, dakle više je poljoprivredni, humanizirani krajolik nego što je posve prirodan. Gustoća stanovništva je niska i prevladava zelenilo. Taj je krajolik vrlo čitak, natopljen znakovima, simbolima i bogat je izvor identitetskih obilježja. U njemu se ogleda povijest kraja, kultura ljudi koji ondje žive, kulture koje ondje uspijevaju, agrarna struktura, tip naselja, veličina obitelji, organizacija socijalnoga života sela i još štošta.
Bogatstvu i raznolikosti seoskoga svijeta pristaje modernizacijski pristup, jer takav pristup isključuje ekskluzivnost bilo kojega segmenta unutar razvojnoga projekta. U Hrvatskoj se na to često zaboravlja, pa se u cijelom projektu modernizacije zaboravilo modernizirati pristup razvitku sela.
Društveni, politički i ekološki problemi preplavljuju hrvatska sela i poljoprivredu kao tradicionalnu djelatnost koja je temelj seoske društvenosti. U njihovu rješavanju manje smo angažirani, oni se smatraju manje važnima, ne ustraje se na stručnosti u njihovu identificiranju, analizi i rješavanju. Ovi problemi zanemaruju se u odnosu na popis gospodarskih problema za koje se vjeruje da ih se može riješiti jedino uz pomoć obilnih i što jeftinijih novčanih sredstava. Ovakav je pristup na djelu u Hrvatskoj i u prvi plan stavlja agronomske, veterinarske i tehničke discipline, a isključuje ostale. Nužna je posljedica da o selu govore i pišu, ali i odlučuju, uglavnom stručnjaci spomenutih profila. Društveni i ostali problemi, smatra se, riješit će SČ rješavanjem gospodarskih. Ukupan nadzor nad ruralnim razvitkom preuzelo je Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva, iako problemi s kojima se susreće ruralni razvitak prelaze snage i kompetenciju jednoga ministarstva. U riješavanju razvojnih ruralnih problema nužna je horizontalna suradnja mnogih ministarstava i mnogih stručnjaka različitih profila.
Maja Štambuk
|
|
|
