Eto prodje jos jedan dan. I jucer smo se vidili, i jucer mi je dosa na posao. Doduse nismo nista pricali vezano za nas, samo mi je nekoliko puta ponovio da mu uzasno nedostajem i da zeli biti sa mnom.
Krenula sam s posla kuci, kad me on zove, pita me di sam i kaze da ga sacekam jer je dosao po mene. Odveo me doma, i nakon sta sam rucala nasli smo se. Morala sam ic platiti neke racune, pa me vozio. Nakon toga me vodio na pice. Sidili smo, nesto se zezali, u jednom momentu mi je poceo pricati:
'' Volim te, zelim biti s tobom, zelim da nam je ovakav svaki dan, zelim ti posvecivati ovoliko paznje svaki dan, zelim ti svaki dan govoriti koliko mi znacis, koliko te volim, zelim te svaki dan ljubiti, zelim te drzati ko kap vode na dlanu!! ''
Iz mojih ociju su krenule suze u potocima. Zagrlio me i tiho sam plakala na njegovu ramenu. Rekla sam mu da mi vise to ne prica jer mi je tesko.
Tako smo nastavili pricati gluposti, zezati se... Nisam vise htjela tu stati, pa smo posli doma. Odma sam otisla pod tus, jer ne podnosim na sebi miris duhana,bljak 
Oko 10:30 me on nazva i kaze mi da mi je ostavio nesto pred ulaznim vratima, pod tapeticem. Ja ga pitam di je, a on meni da upravo izlazi iz mog dvorista!
Pitala sam sto radi tu, zasto nije doma, a on mi rece da mi je htio nesto napraviti, i da je sidija u autu i ceka da se smiri vitar. Medjutim, dok je ceka odlucija mi je napisat nesto.... pa mi je taj papir ostavija pred ulaznim vratima. Plaka je i govorija mi da me stvarno voli, da ta pisma koju je napisao nije prepisana od nikuda, da je to
iskljucivo i samo za mene, da je to meni posveceno i da ju je napisao dok je ceka da se vitar stisa.
Dok sam pricala s njim i gledala kroz prozor njegovo auto brat mi je donio taj papir. Prestali smo pricati, posa je doma, a ja sam pocela citati stihove posvecene samo meni....