-Tok! Tok-tok! Tok-tok-tok-ton! Toook!
-Gdje si naučila tako lijepo bubnjati?
-Glazbena škola! Tok! Tok-tok-tok! Tok-tok!
-Vidi, vidi! Imaš li možda i light-show?
-Nego što! Sjajno i blještavo! Tok-tok-tok-tok!
-Kako ti se zove ta skladba?
-Koncert za kapljice, munje i grom. Tok-tok-tok-tok!
-Grom, veliš?
Odmah sam požalio što sam se upustio u razgovor s njom, ali prekasno. Groooom!
Kad su mi se otčepile uši, provjerio sam partituru. Moje su se crne slutnje obistinile: u gromovoj dionici pisalo je crescendo, a ne kres u prozor. Ni muzičari više nisu što su negda bili.