Ono što se dade prepoznati u svakoj Isusovoj riječi i svakom njegovom djelu - istina je koja nas treba voditi u životu. A osnovna karakteristika Isusovih riječi i djela je stalno promišljanje općeprihvaćenih stavova i razbijanje raširenih stereotipa ili predrasuda. Suočeni s Isusom ne možemo, a da se ne dovedemo u pitanje. Ne možemo, a da ne dovedemo u pitanje naše cjelokupno dosadašnje iskustvo.
Ako li umre, donosi obilat rod
I u današnjem evanđeoskom odlomku Isus nas potiče primjerom iz prirode i svjedoči nam još jedno propitkivanje vlastitih stavova. Onaj tko želi uspjeti treba pristati na neuspjeh. Onaj tko želi donijeti obilat rod treba pristati na vlastito umiranje. Onaj tko želi biti velik neka bude najmanji od sviju i svima sluga. Onaj tko se ne bori grčevito za vlastiti život sačuvat će taj život od vječne smrti.
A prije svega valja se odlučiti ići za Isusom. Odreći se samoga sebe, zapisano je na drugom mjestu, i krenuti za Isusom. Odreći se sebe znači pristati na mijenjanje, pristati na novost Evanđelja. Znači osloboditi se od navezanosti na dosadašnji način života i biti otvoren, letjeti kamo nas Duh ponese. Korizma je pogodno vrijeme da se upitamo ima li u nama odlučnosti da se predamo Isusovom Duhu da nas vodi. Ili nas sputava i okamenjuje strah za vlastiti život i za neizvjesno sutra, kao da brigama možemo produljiti broj dana svojih? Kako bi svijet bio bolji kada bi u nama bilo više vjere, više povjerenja u Božju riječ. One Abrahamove, Mojsijeve i apostolske vjere. Vjere koja je spremna izaći iz prividne sigurnosti i krenuti za Božjim Duhom. Vjere koja je spremna isploviti na pučinu.
Staviti u dušu i upisati u srce
Isusova Radosna vijest je nova i snažna poruka. Jedna od najvažnijih, i najteže ostvarivih istina vjere, je Isusov zahtjev da mu se ne daruje forma, nego da mu se čovjek u potpunosti preda – svim srcem, svom dušom i svim umom svojim.
Stoga, govoreći o novom Savezu Boga i čovjeka, prorok Jeremija ističe da je Božja volja da se zakon Gospodnji stavi u dušu čovjekovu i upiše u srce njegovo. Novi Savez se ne kleše u kamene ploče niti mu se podižu velebni hramovi. Novi Savez se ne prepoznaje po ljepoti obreda i sjaju raskošnih bogoslužnih predmeta. Novi Savez je upisan u duše i srca. Novi Savez se prepoznaje po temeljnom opredje-ljenju i svakodnevnom činjenju dobrih djela i nastojanju da Božja ljubav postane osnovno načelo postojanja. Novi Savez se prepoznaje ukoliko ga mi kršćani autentično živimo.
Oče, proslavi ime svoje
Autentično življenje kršćanskog opredjeljenja sastoji se u djelo-tvornom življenju proročke službe na koju smo po krštenju pozvani. Pozvani smo biti svjedoci Božje blizine i ljubavi. Pozvani smo sve činiti kako bi slava Božja bila što veća u svijetu.
Toliki od nas toliko puta ponavljamo riječi Očenaša – sveti se ime tvoje. Kad ih sljedeći put izgovorimo zastanimo na trenutak i promislimo o onome što govorimo. I upitajmo se što svaki od nas čini da bi po njegovom životu i po njegovim riječima i djelima Bog bio proslavljen. Osjećaju li ljudi, nakon susreta s nama, potrebu da se zahvale Bogu što smo mogli biti zajedno? Jesu li naše riječi poticaj drugome da postane bolji ili njima vrijeđamo i sablažnjavamo? Jesu li naša djela hvalospjev Stvoritelju ili vlastita osuda?
Biti Kristov znači ići s njim i činiti djela koja je on činio.
Preneseno iz listića VŽ biskupije za god. 2003.
Post je objavljen 31.03.2006. u 09:02 sati.