Marketing
Bolesni umjetnik
Sada je zvanično: moj nos, moj ponos odbija svaki zahtjev da obavlja svoje, od prirode zadane, zadatke. Ne dišem već danima, a sada više ne osjećam ni mirise. (Idealan dan za obavljanje "prljavih" poslova.) Dobra je vijest da, uslijed toga, nemam nikakvu želju za pušenjem.
Prvi put otkad sam prestala, pomisao na to stvara odbojnost (i mučninu). Valjda sam jako bolesna.
No imam sada važnijih dilema, npr. razmišljam o tome da iz svog pisanog izričaja izbacim poštapalice jer, kad već ne znam govoriti, mogu se barem potruditi tečno pisati. Dakle, ozbiljno se počinjem baviti svojim stilom.
Malo sam čitala vijesti po Iskonu, ne bih li našla štogod za komentirati (kao npr. Lana Pavić, najseksipilnija Hrvatica, alooooo?), pa naletjeh na zgodan člančić o buđenju umjetnika u sebi. Prema njemu, dva osnovna momenta u buđenju kreativnosti su jutarnje stranice i umjetnički spoj:
Zapravo, to je svojevrsni aktivni oblik meditacije za Zapadnjake. Ispisujući rečenice, izjavljujemo svijetu i sebi – što volimo, što nam se ne sviđa, što želimo, čemu se nadamo i što planiramo.
Ne postoji način da to radite krivo. Zapišite baš ono što vam toga trenutka padne na um, a ako vam je glava prazna, pišite "Ne znam što da pišem" dok vam se ne pojave drugačije misli.
Isto tako, nemoguće je pisati dulje vremena, a da ne dođete u dodir s neočekivanom unutarnjom snagom. Jutarnje stranice bude kreativni, holistički um koji iscrtava plan unutarnjeg bića.
Umjetnički spoj je odvajanje dva sata tjedno za njegovanje umjetnika u vama. To je izlet koji brižno planirate i branite ga od svih mogućih uljeza. Nikoga ne vodite na spoj, osim sebe i svojeg plahog unutarnjeg genijalca. Znači, bez ljubavnika, prijatelja, partnera i djece.
Trebate izvesti svog internog pritajenog umjetnika, ugađati mu i slušati ga. Za izbjegavanje ove obaveze možete pronaći milijun razloga. "Nemam vremena" ili "Nemam novaca" su omiljeni izgovori, iako nigdje ne piše da ovaj spoj uključuje troškove ili cjelodnevni angažman.
Spoj može biti duga šetnja prirodom, odlazak na plažu u svitanje ili lutanje buvljakom. A možda vaš kreativac voli kuglanje ili vožnju ringišpilom?
Kada ovo pročitate jasno vam je da sam odlučila postati umjetnik (otud i pričanje o stilu pisanja). Sada samo razmišljam o tome da li da i vas počastim svojim jutarnjim stranicama. Cenzuriranim, naravno, jer ću sigurno i ja biti zaprepaštena onime što mislim. Moram još razmisliti o svemu.
Ovdje inače ništa novo. Danas sam napisala i poslala poštom još dvije zamolbe za posao (valjda neka navala poslova za Uskrs?? Možda zeko bude dobar ove godine...). Razaslat ću i slike s vjenčanja. Gosti su mi već i zaboravili da su bili u svatovima.
(-Ko se udava? Ona mala iz fine kuće s onin berekinon?
-Je, je.
-Šta ti je slike poslala?
- Je, je.
- Kakve slike? Biće diteta?...)
Poštara će sigurno pratiti ovakvi razgovori kad dostavi slike. Morala bih i Maji poslati Đoleta...Kada sve poslove obavim, razmislit ću o tome što voli moj kreativac.
Znam da ringišpil definitivno ispada iz igre (mučno mi je i na ljuljačci). Možda buvljak... Mislim da bih definitivno trebala jednom tjedno otići na Arizonu. Da, to je to. Umjetnik u meni je probuđen... ili barem želja za shopingom.
O umjetniku ću još razmisliti da ne biste pomislili da je ovaj moj plitak...
Edit:
Skužila sam nevjerojatnu stvar o sebi: Ja volim mjuzikle!!!! Ne poznajem nikog takvog! Mislim, tko još voli mjuzikle?! O ne... moja mama... dakle, potvrđeno je i genetski...
Post je objavljen 22.03.2006. u 11:33 sati.