Roboti i drugi računalni sustavi, koji posjeduju inteligenciju, odavno su predmet naučne fantastike i horor priča i filmova. Filmska industrija eksploatirala ih je kao veoma zahvalne junake svojih filmskih hitova - od Zabranjene planete, preko poznatog Hall-a iz Kubrickove Odiseje 2001, Lucasove trilogije Ratova zvijezda, do Terminatora, Spielbergove Umjetne inteligencije i Matrix trilogije. U svim ovim filmskim domaštavanjima onoga što realnost ni približno ne nudi, autori, scenaristi, dizajneri i redatelji svojski su se trudili da nas uvedu u svijet neorganskog ali i najčešće superinteligentnog i često superiornijeg "rođaka" daleke budućnosti. Ali, ostaje pitanje, da li ćemo ikada moći stvoriti ono što tako lako uspijeva filmskoj industriji.
Jedna od prepreka za dostizanje superiorne i sveobuhvatne svijesti leži u Gedelovom teoremu nekompletnosti da jedan formalni sustav ne može dokazati svoju vlastitu konzistentnost. Jedan sustav umjetne inteligencije može imati enormno veliku brzinu procesiranja informacija, ali jednostavno ne posjeduje kompletnu svijest o vlastitom postojanju.
Dakle, ostaje suštinsko pitanje - kako možemo kreirati nešto što ne razumijemo? George Dyison u dijelu Darvin među strojevima zapaža da "sve dok ne budemo razumjeli svoju vlastitu svijest, ne postoji način da se usuglasimo što je to, ukoliko tako nešto postoji, što konstituira svijest kod strojeva". U isto vrijeme, Dyison dodaje još jednu poantu "da je cilj života i inteligencije, ukoliko on uopće postoji, veoma teško definirati".
Možda Dyisonu nije palo napamet nešto što je na umu imao Jack Good, asistent Alana Turinga zadužen za statistiku tijekom Drugog svijetskog rata, koji je okarakterizirao super-inteligentni stroj kao onaj "koji vjeruje da ljudi ne mogu misliti". Kakva je uopće priroda mišljenja ili mišljenja nekog višeg reda. Po definiciji, ovo ne možemo sami definirati, ali možda će superinteligentni uređaji biti u stanju razumijeti našu svijest, ali ne i svoju vlastitu.
Ali, ako je to zaista tako, da li ćemo ikada dočekati te superiorne kreacije?
Zašto se razvoj umjetne inteligencije pokazao tako kompliciranim i kako treba pristupiti rješavanju problema? Postoje dva razloga za neuspjeh. Prvi i najvažniji jest činjenica da je to vrlo težak zadatak. Možda bi nas trebalo tješiti saznanje da smo zaista toliko složeni i da je vrlo teško reproducirati ljudsku inteligenciju. Današnji strojevi ne mogu oponašati većinu nama jedostavnih radnji kao što su vid, govor ili hod. S druge strane, računalima je mnogo lakše savladati vrlo kompleksne radnje kao što je šah, iako ni to nije lako. Usklađivanje svih tih radnji, pa čak i samo jedan njihov dio, vjerojatno je i najteži zadatak umjetne inteligencije. Drugi razlog neuspjeha je taj da nismo krenuli pravim putem. Kratkoročni projekti većine istraživača, okrenuti neposrednoj primjeni u industriji, poboljšavaju produktivnost ali ne rješavaju pitanje stvaranja umjetne inteligencije. Treba znati da tu mnogo ne pomaže razvijanje specijaliziranih sustava koji rješavaju samo jedan određeni zadatak. Postoje brojni načini da se razvije umjetna inteligencija. Stroj koji bi, na primer, rješio Turingov problem predstavlja jednu mogućnost. Međutim, zadatak je toliko složen da ga do sada nismo bili u stanju riješiti, unatoč ogromnim naporima koji su uloženi u ovu oblast.
Post je objavljen 18.03.2006. u 00:13 sati.