Rat bogova i titana
Kad je prelijep i snažan mladoliki bog Zeus zbacio s vlasti svog strašnog oca Kronosa, na stranu svrgnutog boga stanu moćni i strašni titani. No, koliko je pravo na prijestolje podijelilo titane vidljivo je iz toga što su poneki titani ipak stali na stranu mladog Zeusa. Titani koji su ostali vjerni Zeusu bili su Ocean i njegova kćer Stiks, te djeca njezina Smjelost, Moć i Pobjeda. Zapodjenuta je strašna i bespoštedna borba za vlast nad Svijetom koji se tek stvarao. Kad je već izgledalo da će bogovi Olimpljani izgubiti bitku, u trenutku njihovog očaja, kada su potisnuti na visoku planinu Olimp gdje su zauzeli posljednje složaje za presudnu bitku, iznenada se u taj bespoštedni i strašni rat uključe kiklopi. Kiklopi iskuju Zeusu strašne munje i gromove i bitka se nastavila slijedećih deset godina, no, opet nije bilo pobjednika niti pobijeđenoga. Tada se Zeus dosjeti da u Zemljinim njedrima tamnuju giganti, strašni storuki divovi hekatoniri. Zeus ih oslobodi tamnovanja u koje ih baci Kronos, a hekatoniri mu se oduže tako što krenu u rat na njegovoj strani. Strašni storuki hekatoniri, užasna izgleda, ogromni kao najviše planine hrabro jurnuše u prvim redovima u borbu protiv titana. Odvaljivali su tako hekatoniri velike gromade planina i iz sto ruku bacali ih na titane, majka Gea je stenjala jer tutnjava je bila neizdrživa, pa se uplašio i sam mračni Tartar koji je mirno spavao u mračnim dubinama. Zeus je prednjačio ispred svih Olimpljana, nemilice je bacao munje i gromove prema titanima i ubrzo se zapalio i sam zrak, a gorjela je i čitava Zemlja, Mora su bila kipuća, a dim i smrad sumpornih para bio je nesnošljiv. Napokon moćni titani pokleknu, a Olimpljani ih okuju i bace ih u duboki i mračni Tartar. Pokraj neprobojnih bakrenih vratiju stražarske pozicije zauzmu heketoniri koji zauvijek ostanu tu da paze na poražene i okovane titane. Tako je prošla vlast titana i na Zemlji zavladaju bogovi Olimpljani, no, surov postupak Zeusov s djecom njezinom (titanima) rasrdi majku Geu, te ona stupi u ljubavni odnos s mračnim Tartarom. Iz te mračne veze rodi se stoglavo čudovište Tifon. Bio je Tifon strašan zmaj sa sto glava koje su zavijale strašnim glasovima. Kada je Tifon urlao i zavijao istodobno se čuo lavež pasa, muk razjarenog bika, lavlja rika i ljudski bojni pokliči. Nova je opasnost prijetila Olimpljanima, ali to će Vam Athumanunh opisati jednom drugom zgodom.
Post je objavljen 17.03.2006. u 21:36 sati.