Zatvorena u
Dijamantu Sada
Ogledam se u
Plohama Odmah
Koje prepoznajem i ne,
Projiciram se
Na tisućama
Zavjesa od čipke i
Kroz njihove rupice
Izlazim u svijet
Sretna, nasmijana, zamišljena, plačna,
Nepostojeća,
Svijet namješta moja lica
U koja ga namještam
I oni se beskrajno
Ogledaju jedno u drugom,
Zatvoreni u
Dijamantu Sada,
Ne vide
Vrijeme okolo i
Ne znaju što propuštaju,
Sve dok im Sunce
Konačno ne sprži oči
U nešto kao
Tunel.
Post je objavljen 15.03.2006. u 23:26 sati.