Opet su me počele nepotrebne pizdarije pratiti. Taman kada sam pomislio da sam uspio shvatiti mali djelić ženskog mozga, dogodi se neko sranje iz ničega i cijela moja teorija i formula za daljnje dešifriranje padne u vodu.
Čak sam na kraju ispao bezosjećajan. Točnije, ja ne znam pokazivati osjećaje, "namjerno ih prikrivam". Dobro, iskreno baš ih i ne znam pokazivati, malo sam otupio zbog kojekakvih razloga u kategoriji spartanskog odgoja i sličnih popratno-neugodnih sadržaja, ali nisam baš totalna panjina. Ja se malo drugačije izražavam. A ako to ne shvate, e onda imamo problema u (neverbalnoj) komunikaciji. Oprostite mi što ne rastopim na slatkog plišanog medvjedića u izlogu ili na pojavu tuđeg malog djeteta. Da, slatko, točka. Ili prilikom malo intimnijih odnosa, ne … ne radim … ne radim ne znam točno što i odmah sam "Ledeni kralj"! Pa muško sam! Ne mogu vrištati.
Nisam siguran što bi točno trebao raditi da bi bile zadovoljne. Biti cura?
Post je objavljen 10.03.2006. u 06:19 sati.