Dok je balerina igrala, činila je čaroliju. Na pozornicu su, zaboravljajući sopstvenu čamotinju, gledali ljudi. Većina je, a najviše balerina sama, bila svesna koliko bola valja uložiti da bi se odigrali ti lepršavi pokreti. Svi su ćutali, a balerina se smeškala. Tako je naučila: za sve što vredi trebalo je uložiti sebe. Valjalo je potiskivati gnev, biti dobra devojčica, kako se uostalom očekivalo, valjalo je vežbati iz dana u dan. Pošto je odmalena naučila da se muči, sve ove obaveze nisu joj teško padale. Prihvatila je pravila društvenog života.
Zato balerina nikada nije zapala u depresiju, no nikada nije bila ni srećna. Ona je samo izvodila očaravajuće pokrete koji se nisu menjali poslednjih sto pedeset godina postojanja klasičnog baleta.
Biljana Ćućko
Post je objavljen 10.03.2006. u 00:33 sati.