Jučer je u Jeruzalemu osvanuo pravi proljetni dan, pa nije trebalo puno nama studentima da se dogovorimo za malu vožnju biciklom. Vožnja biciklom u Jeruzalemu i okolici nije baš ni tako jednostavna. Cijeli je grad izgrađen na brežuljcima, pa se ponekad treba dobro oznojiti dok se stigne do određenog cilja. Jučer, između ostalog, cilj nam je bio i vrh Maslinske gore. Od nas četvorice neki su se pri vrhu morali uhvatiti za ogradu, dok su drugi vidno malaksali.
Ja sam se iznenadio da sam, unatoč danima provedenim za stolom i kompjuterom, još uvijek u dobroj kondiciji, pa sam mogao ostale i prestizati i dozvoliti im da me prestignu, kako bih ih mogao snimiti. Osobito mi je bilo drago snimiti one koji su se htjeli i šlepati.
Inače, ovdje, blizu vrha Maslinske gore, ima i stabala koja nisu masline, a iza njih se već pruža pogled na početke Judejske pustinje.
Na samom vrhu Maslinske gore prizor je bio ovakav.
Vrijedilo je stoga ovdje snimiti i jednu skupnu fotografiju. Uvijek tu ima dovoljno turista, pa se nekoga može i zamoliti za uslugu.
Tu smo, dakle, nas četvorica: Albanac, Hrvat, Peruanac i Talijan.
P.S. Priča o En Gediju i Masadi, što sam je kroz zadnjih par dana započeo, nastavit će se uskoro. Ugodna vam nedjelja!
|