Bolestan sam. Neka obična prehlada, grebanje u grlu, promjenljivo začepljenje nosa i nesigurna temperatura. Kretanje vršim na relaciji kauč, WC, računalo, s tim da kad sjedim na kauču ili pokušavam spavati (bezuspješno) ili gledati televiziju, ili pak čitati "U očekivanju Godota". Jednu stvar koju nipošto ne biste smjeli raditi dok ste zatvoreni u kući i bolujete, jest čitati tu prokletu dramu.
ESTRAGON: Što ćemo raditi sada kada smo zadovoljni?
VLADIMIR: Čekat ćemo Godota.
ESTRAGON: A, da.
Čekanje prokletog Godota, ili čekanje da se nešto pametno dogodi. Točnije, uzaludno čekanje da se nešto pametno dogodi. To se i meni događa. Roditelji su oboje nekamo nestali, svojim poslovima, baka mi i nije neki sugovornik, nitko neće doći k meni jer je sutra škola, nitko nema puno vremena za telefonske razgovore, a meni se nakon svega toga uopće ne da razgovarati s ljudima. Sutra navečer, petak navečer je obično moja večer uživanja. Izlaska van, roleplayinga i/ili alkoholne socijalizacije. Ako ozdravim dovoljno da mogu izaći van, to jest. A sve mi se čini da ozdraviti neću.
Vrijeme ne prolazi brzo kad se dosađuješ. Još sporije ako čekaš, promatraš na sat (toplomjer) i nadaš se boljem. A najsporije ako uz sve to još čitaš "U očekivanju Godota". Nemojte me krivo shvatiti, drama mi je čisto simpatična, ali okolnosti u kojima ju čitam su mi previše slične onima u kojima se nalaze glavni likovi u drami pa mi se malo zgadila.
Ako ništa drugo, pročitat ću ju iz čiste dosade. A sutra možda pozovem nekoga k sebi. Ako neće brdo Sumamedu...
Glazba: System of a Down - Lonely Day
Kierlan Darkskye,
Waiting For Godot
Post je objavljen 16.02.2006. u 20:38 sati.