Neki dan sam bila kod prabake (ona je velika vjernica) pa me počela ispitivat jel idem u crkvu, da moram ići u crkvu, molit se... A ja samo klimam glavom.
Mislim, vjerujem ja u Boga i svaku večer prije spavanja se pomolim, ponekad odem i u crkvu..ali smatram da ne moram ići svake nedjelje u crkvu da bi bila vjernik ili da me Bog čuje. Što vi mislite na tu temu? Zapravo, danas je vrlo malo onih koji stvarno vjeruju u Boga, pogotovo onih koji idu u crkvu... Neki „osjete“ da je Bog uz njih, da On postoji i pomaže im, a neki jednostavno ne vjeruju u ono što ne vide.... I što je tu sad ispravno?
A da baki udovoljim, valjda ću morat koji put i u crkvu otići.... Evo, to mi je sad prva greška. Uče nas da ne idemo u crkvu samo kako bismo bili tamo ili nekome udovoljili, već radi....nemam pojma.. Već sam zbunila samu sebe.. Ali uvijek me zanimaju ovakve stvari, koje imaju više stajališta i o svakom bi se dalo raspravljat pola godine.....
E baš sam neki vjernik, ha?
Post je objavljen 09.02.2006. u 19:01 sati.